Linija ★ 12 // Most / Terorizam / Elite / Razdjelnici

NOVO LICE DIKTATURE KAPITALA

Zadnji izbori su po količini lažnih obećanja koje su nam podvaljivale velike stranke bili vrlo slični onima ranije, ali su bili različiti po tome što se pojavila nova stranka Most koja je velikim strankama obećala poremetiti račune. Jedini problem je u tome što u Mostu nisu znali što bi točno htjeli drugačije, a još manje su znali kako to izvesti. Zapravo, umjesto da naprave stvarni zaokret od politike SDP-a i HDZ-a koja je državu pretvorila u servis kapitala protiv vlastitog stanovništva, oni su predložili „reforme“ koje će smanjiti socijalna i politička prava radnika, a povećati prava kapitalista. Umjesto da politiku učine demokratičnijom i bližom narodu, oni su nam priuštili festival spletki, tajnih sastanaka i preokreta, ucjena i podvala od kojih nam se svima zavrtilo u glavi i koje su nas na kraju mogle tjerati samo na povraćanje. Da bi proveli mjere koje će smanjiti utjecaj naroda na politike i olakšati eksploataciju radnika prvo su predložili veliku koaliciju svih lopova u kojoj vrana vrani neće kopati oči. Kad je to propalo pripremili su nam novo iznenađenje: u velikoj tajnosti u kakvoj se ne biraju ni pape nepoznati akteri su mimo izborni rezultata odlučili da će premijer biti – neki lik iz Kanade. Umjesto da barem službeno birači odlučuju tko će provoditi kakve politike, moćnici su odlučili da će oni na čelo države postavljati menadžere kao da je država njihova privatna firma. Da stvar bude gora, Tim Oreskovic (kako se sam potpisuje), kojeg predstavljaju kao nekakvog svjetskog „stručnjaka“, je najobičniji „middle management“ birokrat jedne multinacionalne kompanije. Iako je rođen u Hrvatskoj, ovdje je povremeno živio svega par godina i to samo zato što su ga u Hrvatsku poslali njegovi šefovi kako bi nadgledao uništavanje jedne od najvažnijih firmi u zemlji – Plive. Ta je farmaceutska firma osamdesetih postala svjetski poznata po svojim patentima i istraživačkom odjelu, ali kada su je 2006. godine kupili Oreskovicevi poslodavci iz Teve, zatvorili su istraživački odjel, time eliminirali svoju konkurenciju i od Plive napravili štampaonicu svojih generičkih lijekova. Veliki domoljub Oreskovic je, baš kao i oni koji su ga postavili, svoje domoljublje uglavnom pokazivao služeći strani kapital i radeći protiv razvoja Hrvatske i interesa velike većine njezinog stanovništva. Ne čudi da su ga onda pohvalili i u jednoj i u drugoj velikoj stranci kao velikog i zaslužnog čovjeka. Antidemokratski tehnokrat u službi stranog kapitala na čelu države je ispunjenje mokrih snova kompradorske buržoazije, bez obzira na to da li se predstavlja kao „lijeva“ ili kao „desna“. Bez obzira na sve priče o „reformama“, i Oreskovic i Most su samo nova lica iste stare diktature kapitala. I zato su s njima toliko oduševljeni i „stari“ političari i mediji i kapitalisti. Nova lica bi trebala politiku učiniti još nedemokratičnijom i još naklonjenijom kapitalu. Taj sistem i njegove predstavnike nemoguće je gledati drugačije nego kao jednu tihu okupaciju, parazitsko tijelo na leđima radnika i svih stanovnika ove zemlje. Mi im svima poručujemo da ćemo ih upravo tako i tretirati.

DESNIČARSKE FANTAZIJE O GLOBALNOM GRAĐANSKOM RATU

nacisti_isilNa nedavnim regionalnim izborima u Francuskoj najveće iznenađenje je bio vrlo dobar rezultat ekstremno desne Nacionalne fronte. Toj stranci, koja je najpoznatija po širenju antimuslimanskih predrasuda, na ovim su izborima popularnost donijeli brutalni teroristički napadi izvedeni mjesec dana prije izbora. Za mnoge je logika bila jednostavna: ako su nas neki muslimani napali, onda treba glasati za ove koji su protiv muslimana. Ali skoro nitko nije htio prepoznati da je to upravo ono što su napadači htjeli postići. Dok se u Europi pričaju gluposti o muslimanima i terorizmu bez da se zapravo išta zna o tome što se događa na Bliskom istoku, vehabijske grupe kao što je ISIL ili al-Kaida svoje su ciljeve odavno javno objavile, otisnule u knjigama i proširile po Internetu. Oni su potpuno svjesni da oni ne mogu uništiti Francusku ili Rusiju ili SAD, zato im to nije ni cilj. Takve grupe mogu živjeti samo od slijepe mržnje i sukoba u kojima i njihova ludila nekome mogu zvučati uvjerljivo. Pacijenti koje kod nas nazivaju „islamistima“ imaju veze s islamom koliko i nacisti imaju veze kršćanstvom – to su zapravo bande pljačkaša i ubojica kojima je glavni cilj razbijati zajednice i stvarati sukobe. Da bi postigli svoje ciljeve, prvo moraju natjerati ljude da se mrze zbog porijekla i sitnih razlika i to je upravo razlog zašto napadaju zemlje baš pred izbore. Oni sami otvoreno priznaju da im je cilj da Zapad napada svoje muslimane i da zlostavlja izbjeglice jer jedino tako mogu ostvariti svoj sanjani globalni rat muslimana protiv kršćana. Gotovo je nevjerojatno, ali to im stalno polazi za rukom. Dobar je primjer belgijski Palestinac Montaser Aldemeh koji je svoj život posvetio borbi protiv utjecaja vehabija na Zapadu, a kojeg je belgijska policija nedavno uhitila i prebila zato što je Arapin „a oni su svi isti“. Tu su situaciju vehabije naravno dobro iskoristile da se izruguju svima koji rade na izgradnji solidarnosti. Od svih političkih struktura u svijetu, nitko nije više napravio za popularnost vehabija od zapadnih političara koji maltretiraju muslimane bilo u Europi, bilo bombardiranjem u pravilu civila po Bliskom istoku. Ideologija mržnje i podjela je nešto na čemu intenzivno rade vehabije i imperijalisti zajedno iako se prave kao da se bore međusobno. Jedini odgovor njihovom zajedničkom ludilu je izgradnja solidarnosti i politike zajedništva potlačenih protiv bandi pljačkaša, bilo onih koje nose skupa odijela, bilo onih koji nose duge vehabijske brade. I ne, to nisu prazne fraze o solidarnosti. Upravo se takva alternativa gradi u kurdskoj Rojavi, unatoč napadima koje na taj projekt izvode al-Kaida i ISIL uz podršku uvažene članice NATO saveza Turske.

PROTIV ELITA I NEPRAVDE!

govnar_hotoNedavna oslobađajuća presuda za Tomu Horvatinčića teško da je mogla nekoga iznenaditi. Ovo je bilo još jedno pogodovanje elitama čemu možemo gotovo svakodnevno svjedočiti. Nakon što je ubio dvoje ljudi sa svojom jahtom dobio je samo uvjetnu kaznu. Zastrašujuće je bilo slušati sud koji je obrazložio tako malu kaznu okolnostima kao što su: „žaljenje, spremnost da plati odštetu, neosuđivanost i zdravstveni problem“?! Opće je poznato da je taj ugledni poduzetnik, kojem je Grad Zagreb darovao prostor u samom centru za izgradnju svojeg luksuznog projekta, još prije ubio dvoje ljudi i skrivio nekoliko desetaka prometnih nesreća za koje nije odgovarao. Koliko smo samo puta ogorčeni čitali u crnoj kronici o ludovanjima bogataša i zlatne mladeži u bijesnim autima i njihovim pomilovanjima zbog „doprinosa zajednici“? Sličnu situaciju pratimo i s financijerom političkih struktura, Zdravkom Mamićem. Menadžer, koji se kroz privatizaciju dočepao novaca uništivši bjelovarsku Česmu, ustrojio je Dinamo tako da služi za pranje novaca i bogaćenje obitelji Mamić i njenih prijatelja umjesto da funkcionira kao udruga i klub od javnog interesa. Iako su, samo zahvaljujući pritisku ulice i interesu javnosti za nogomet, sve stvari o dotičnome odavno poznate, on već preko deset godina harači hrvatskim nogometom. Svoju vlast osiguravao je prijateljstvima sa plejadom sudaca kao što su Turudić, Smiljanić, Grahovac itd. i vezama s represivnim aparatom. Unatoč svim primjerima i dalje nas uvjeravaju da smo svi jednaki pred zakonom. Ta izlizana floskula koju često čujemo od apologeta režima toliko je jadna da je odavno izgubila vjerodostojnost. Nju je ustvari skrojila elita da zaštititi svoje interese i da nas natjera da prihvatimo njihove zakone. Očito je da postoji jedno tumačenje zakona za njih, a jedno za nas. Međutim, duboki jaz između elita i naroda prikriven je upravo ovakvim, medijski eksponiranim „slučajevima“. Mediji, često financirani i pomagani od elita, serviraju nam ovakve predmete čime se odvraća pozornost sa cjeline na „slučajeve“. Razmetljivi, tašti likovi skloni ekscesima jamac su interesa publike (odnosno zarade) i dobra prilika za osvijetliti obraz. Na tapeti medija često se nađu i politički gubitnici, kao Sanader, Linić i kompanija koji su u svim tim zakulisnim igrama izvisili. No, većina nas se gotovo svakodnevno sukobljava s elitama i osjećamo duboki prezir prema njima, a nema nikoga da o tome progovori. Od mikro do makro razine ovog sustava tlači nas se, ponižava i ispaštamo zbog klike koja uživa u udobnosti i bogatstvu na račun našeg stradanja i teškog rada. Dok drmatori rade što hoće i uživaju svu zaštitu režima, nas se drži pod kontrolom. Nama nije potrebno žrtveno janje već sustavna, demokratska borba kojom ćemo se osloboditi elita i nepravde.

RAZDJELNICI TOPLINE SU PREVARA!

razdjelniciKraj 2015. određen je kao zakonski rok za ugradnju razdjelnika topline za zgrade s više od 70 stanova sa zajedničkim mjerilima toplinske energije. Taj ustvari novi sustav naplate grijanja vlasti su predstavile kao mogućnost za financijsku uštedu. Pošto će se umjesto dosadašnje prakse naplate grijanja prema kvadraturi obračunavati individualna potrošnja, mnogi su na početku pomislili da će uz energetsku uštedu moći čak i financijski uštedjeti. Kada je počela sezona grijanja shvatili su da su prevareni. Razdjelnici, od kojih mnogi još uvijek s pravom strahuju, pokazali su se kao novi udar na standard ljudi koji najviše pogađa siromašno gradsko stanovništo. Iako su protiv ove obaveze mnogi prosvjedovali i ukazivali da je cijeli sustav nefunkcionalan, u obranu naroda nisu stali ni političari ni nacionalne energetske tvrtke. Uvođenjem razdjelnika bilo je jasno da će doći do smanjenja prihoda radi očekivano manje potrošnje. Da se to ne bi dogodilo povišena je cijene toplinske energije tako da je sav teret prebačen opet na stanare. Sama ugradnja za prosječan stan sa šest radijatora košta oko 4000 kuna, a ugradnja balansnih pumpa na razini zgrade i preko 100.000 kn, a to su samo početni troškovi. Troškovi grijanja određuju se prema formuli koja se već nekoliko puta promijenila i koja ustvari nikome nije jasna. Prema dosadašnjim iskustvima na cijenu računa zatvaranjem ventila možemo utjecati samo 25 posto. Sve ostalo su razni nameti. Ako se uzme u obzir da razdjelnici imaju vijek trajanja do 10 godina i da se sustav kvari, mora se računati i na ponovna velika ulaganja. Mnogi zbog neimaštine žive u trošnim stanovima koji nemaju dobru izolaciju i zato će plaćati još veće račune. Postoji još hrpa problema na koje ljudi ukazuju, a koje se ignorira. Najbolji pokazatelj otpora novom sustavu je preko 50% stanova (od oko 123.000) u koje su su se morali ugraditi razdjelnici, a koji su to odbili. Direktiva za razdjelnike došla je iz „ekološki osviještene“ Europske unije čije multinacionalne kompanije u zgrtanju profita uzrokuju zagađenja diljem svijeta. Ova direktiva čini se kao naručena za firme koje proizvode razdjelnike, a to su njemački Siemens i danska Brunata. Umjesto da smo do uštede energije došli ulaganjem u obnovu fasada i stolarija i tako imali koristi za cijelo društvo, vrhnje su opet pobrale strane kompanije. Cijeli sustav se pokazao kao neisplativ, odnosno za manje grijanja dobili smo veće račune. Do još većih problema doći će kroz godinu dana kada će i preostali stanovi morati imati razdjelnike, a država umjesto da sluša probleme ljudi odgovara drakonskim kaznama. Pravo na grijanje je jedno od temeljnih ljudskih prava i ne smije nam biti uskraćeno! Mnogi primjeri solidarnosti i otpora pokazuju da se može oduprijeti ovom udaru na naše živote.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: