Linija ★ 24 // Plaže / Struja / Zdravstvo / Uber / G20

SIROTINJI NE TREBA MORE?

Zaslugom saborskih zastupnika izgubit ćemo pravo da se kupamo na vlastitom moru. Zakon o koncesijama potpuno otvoreno omogućava političarima da svojim suradnicima i kompanjonima poklanjaju plaže koje su službeno vlasništvo svih nas. Kako ih ne smiju prodati, dat će ih u „koncesiju“ gazdama da nam naplaćuju upad na naše vlasništvo. Sve to je logična posljedica toga kako se ova država odnosi prema radnicima. Nekad je zemlja živjela od proizvodnje, a odmarališta na moru su služila između ostalog i za odmor radnika u toj proizvodnji. Onda su uništili proizvodnju da bi je zamijenili uvoznom robom, a domaće su radnike na jadranskim plažama zamijenili strani turisti. I sve to nam pokušavaju prodati kao „model“, odnosno kao genijalnu ideju orijentacije Hrvatske prema turizmu. Nakon što su uništili skoro svu industriju koja je vrijedila, političari su zaključili da je još kao jedini prostor pljačke ostao turizam, odnosno naplata korištenja prirodnih dobara za strane turiste. Kao i sve u Hrvatskoj, zakon o koncesijama je pitanje korupcije, ali nije samo pitanje korupcije. Bez obzira na to daju li plaže onima koji ih potplaćuju ili ih daju „poštenim“ stranim investitorima, poanta je u tome da ova država i ovi političari služe tome da pune privatne džepove preko naših leđa. I istovremeno se predstavljaju kao da su tu zbog nas. Plaže su samo dio priče. Na njima neki privatnici mogu zaraditi, znači treba otjerati sirotinju da bi se dovelo one koji mogu platiti. Tu nema ništa posebno hrvatsko u svemu tome, to je samo kapitalizam. Tko se neće boriti protiv kapitalizma, nek se kupa doma u kadi.

SKUPLJA STRUJA DA BI SE FINANCIRALE KOMPANIJE

Vlade i ministri se mogu preslagivati i mijenjati koliko hoće, ali jedna stvar ostaje ista – struja postaje sve skuplja. To je naštimao Vrdoljak još za vrijeme Milanovića, a od onda su četiri ministra nakon njega to potvrdila. Nema veze jesu li lijevo ili desno svi se slažu da struja mora biti skuplja. Zašto struja poskupljuje? Zato što će se sada plaćati naknada za obnovljive izvore energije. Iz Vlade tvrde kako „traže model“ da bi osmislili naplatu te struje, ali jasno je samo jedno – taj model će biti oduzimanje od potrošača da bi se davalo privatnim kompanijama. Naknade za obnovljive izvore se predstavljaju kao međunarodna obaveza. Zbog korištenja fosilnih goriva postoji zdravstvena opasnost za građane, a klimatske promjene koje uzrokuju staklenički plinovi uništavaju svijet, uzrokuju glad, siromaštvo i ratove. Da bi se smanjilo korištenje fosilnih goriva navodno treba subvencionirati struju iz obnovljivih izvora i to preko naših leđa. Znači, energetske kompanije su prvo zagadile okolinu i ugrozile klimu ložeći ugljen i plin, a sad će od nas naplatiti to što će prestati ugrožavati naše živote. Izgleda da u ovom sustavu kompanije ne mogu izgubiti, a mi ne možemo dobiti. Čak i kad se njih treba kazniti za problem koji su stvorili zapravo ih se nagrađuje tako da im se poklanjaju nova sredstva, a nas se kao potrošače po tko zna koji put kažnjava i od nas oduzima jer smo već bili žrtve pohlepe kompanija.

PLATI PA SE LIJEČI

Sto i pedeset godina trebalo je radničkom pokretu da se izbori za to da ima pravo na zdravlje. Od kad postoji kapitalizam gazdama je bilo svejedno da li radnici prežive ili umru od najobičnijih bolesti, sve dok su ih mogli zamijeniti drugim radnicima. Kad su prvi radnici zahtijevali da ih se tretira kao ljude, gazde su pucali na njih i prebijali ih. Na kraju su se predomislili tek kad su se dovoljno uplašili radničke revolucije ili kad su radnici stvarno sami preuzeli vlast. Radnički je pokret svojom borbom učinio naša društva malo čovječnijima. Dugo je vrijedilo da ako država i kapitalisti očekuju od radnika da troše svoje zdravlje radeći, trebaju biti spremni sudjelovati u osiguravanju njihovog zdravlja. To se počelo mijenjati zadnjih desetljeća. Dobra slika toga je tzv. dopunsko zdravstveno osiguranje. Ne samo u Jugi, nego svugdje i na Istoku i Zapadu prije je vrijedilo „plati koliko imaš, liječi se kad si bolestan“. Sada malo po malo vrijedi „ako nemaš crkni“. I stvari će uskoro postati još gore. Na početku su se trebale naplaćivati samo neke „ekstra“ stvari, ali to se malo po malo širi na sve više i više stvari. Sad su osim dopunskog smislili i „dodatno“ osiguranje. To znači da sve više stvari postaje „ekstra“ sve dok jednog dana ne dođemo do toga da će sve što nam treba na neki način biti naplaćivano. Kad se pitate koja je razlika između „dopunskog“ i „dodatnog“ odgovor je jednostavan: to je nova faza u staroj krađi zdravlja u korist kapitala.

UBER JE UŽAS

Prošlog mjeseca opet su u Zagrebu i nekim drugim gradovima taksisti prosvjedovali protiv multinacionalne kompanije Uber tako što su blokirali promet. Bez obzira na to jesu taksisti koji prosvjeduju simpatični ili ne, problem s Uberom je taj što je on prijevara. Za početak je prijevara vozača. Uber Hrvatska ima 4 zaposlena, a vozači su praktički zaposlenici, ali bez ikakvih prava, odnosno Uber ne preuzima nikakvu odgovornost za svoje radnike. Oni imaju lošiji položaj od agencijskih radnika, jer ih Uber tretira kao „slobodne obrtnike“ koji ipak moraju raditi za njih. Za mnoge se to čini kao dobar izlaz iz nezaposlenosti ili lošeg posla, ali uvjeti rada su zapravo onakvi kakvi su za vozače postojali prije sto godina, kada nije bilo sindikata, ni zaštite putnika i radnika. Kao drugo, Uber ne plaća poreze, a ti porezi između ostalog služe tome da popravljaju ceste. On je sredstvo kojim se novac plaćen u Hrvatskoj izvozi na Zapad na konto licence i aplikacije, jer Uber ništa zapravo ne radi, već samo ubire proviziju od svojih radnika bez ikakvih prava. Sve to ne znači da su postojeći taksiji dobri, to uopće nije poanta. Dapače, cijeli sukob oko Ubera zapravo pokazuje koliko je loš sustav u kojem ne funkcionira javni prijevoz. Pravi javni prijevoz je uvijek efikasniji i manje štetan po okoliš i zdravlje od individualnog prijevoza, pogotovo automobilom. Osim toga, ovaj sukob pokazuje i to koliko je loš sustav u kojem ljudi prihvaćaju rad bez prava, jer je položaj radnika ionako užasan.

POLICIJA UNIŠTAVA HAMBURG, G20 UNIŠTAVA SVIJET

Nedavno se u Hamburgu održao sastanak dvadeset najvećih svjetskih bandita, najodgovornijih za siromaštvo, ratove i uništavanje planeta. Zbog tog skupa narod je izašao na ulice, da pokaže što misli o njihovim štetočinskim planovima za podjelu svijeta. Dok su banditi planirali kako što efikasnije cijediti radničku klasu i puniti privatne džepove preko leđa svih nas, policija je napadala narod koji je prosvjedovao. Već na prvom prosvjednom skupu, policija je nakon nekoliko stotina metara brutalno napala prosvjednike svom silom svojeg oružja, kemijskih sredstava, palica za lomljenje kostiju, oklopnih vozila, a onda i vatrenog oružja koje su koristili policijski provokatori u civilu. Poruka policije trebala je biti: da se niste usudili pobuniti. Ali policija se preračunala i narod se nije dao otjerati s ulica unatoč svom policijskom divljaštvu. Njihovu ulogu onda su preuzeli pandurski mediji koji su pendrek zamijenili lažima odašiljanima svakodnevno. Policijsko razbijanje Hamburga kao i glava prosvjednika protiv pljačkaškog sistema mediji su predstavili kao „čuvanje sigurnosti“. Za sve užase koje su priuštili G20 i njihovi psi čuvari mediji su optužili narod koji se pobunio protiv tih užasa. G20, policijsko nasilje i policijski mediji na smetlište povijesti! Pozdrav braniteljicama i braniteljima slobode, gdje god bili!

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: