Razbojnici protiv Venezuele

U noći trećeg januara Sjedinjene Države izvršile su još jednu u nizu operacija terora protiv Venezuele i tako otvorile sezonu imperijalističkih zločina u Novoj godini. Nakon što je SAD nasumično likvidirao stotinjak ljudi na brodovima u venezuelanskim vodama posljednjih mjeseci, i nakon što je u piratskim akcijama Amerika otela više tankera koji su putovali iz te zemlje, ovoga puta otišli su i korak dalje i – oteli predsjednika Nicolása Madura i njegovu suprugu.

Svakakve smo besramnosti navikli očekivati od imperijalista, ali otmicu neposlušnog predsjednika druge zemlje nismo vidjeli od Hladnog rata. Za američku administraciju, ova otmica i prateće bombardiranje zemlje dio su povratka starim odnosima prema Latinskoj Americi. Donald Trump tako otvoreno spominje „Monroeovu doktrinu” iz epohe kolonijalizma, prema kojoj je SAD isključivi vlasnik zapadne hemisfere u kojoj postavlja i smjenjuje koga hoće.

Dapače, Trump, njegov potpredsjednik JD Vance i ministar Marco Rubio, sa puno samohvale pričaju o tome kako će krasti venezuelansku naftu i kako će oni, a ne netko drugi, upravljati tom zemljom od trideset miliona ljudi. Za njih, ovo je operacija pustošenja tuđih resursa koje već nazivaju „svojima” i uz to pokušaj demonstracija sile svima onima koji bi se i dalje usudili uskratiti američkim korporativnim razbojnicima pljačku resursa po zemljama svijeta.

I što su planovi i ponašanja američke administracije otvorenije razbojnički, to se njihove podaničke vlade u Evropi, kao i cijela bulumenta ideoloških lakeja imperijalizma po medijima, više trude da izmisle neko opravdanje za nasilnog gazdu. Kad Trump kaže: „to je naša nafta i mi ćemo upravljati zemljom”, EU kaže: „podržavamo mirnu demokratsku tranziciju u Venezueli”. Odnosno da bude pljačka, ali da bude barem dovoljno uvijeno da se to može prodati podanicima.

Ali koliko god se Trump i suradnici kaubojski hvalili ovom otmicom, ona je naposljetku demonstracija slabosti imperija na zalasku, odnosno potez očajnika. SAD već 25 godina pokušava raznim metodama smijeniti neposlušnu vlast u Venezueli. Najdraža metoda – državni udar – dvaput je neslavno propala. Trump je mjesecima prijetio pa čak i pokušao skromnu invaziju, ali se od vojne okupacije zemlje odustalo jer je američka administracija zaključila da bi vrlo vjerojatno taj rat – izgubila.

Nema sumnje da je otmica Madura omogućila ozbiljnu destabilizaciju Venezuele, ali Trump i suradnici su daleko od toga da „upravljaju” zemljom ili da kontroliraju njezinu naftu. Ionako loša reputacija SAD-a u Latinskoj Americi (ali i mnogim drugim dijelovima svijeta) ovime je dodatno pogoršana, kao i odnosi SAD-a sa zemljama kao što su Brazil ili Meksiko. Nije izvjesno ni da bi otmica mogla utjecati na ostatak venezuelanske vlade da bude poslušniji.

Popis razbojničkih planova američke administracije puno je širi od Venezuele. Nitko ozbiljno ne može isključiti ni invaziju na Meksiko ni okupaciju Grenlanda. Sigurni smo da su u mnogim redakcijama i kabinetima već spremne argumentacije o potrebi „mirne demokratske tranzicije” na Grenlandu. Suprotno tome, mi ćemo i sada i ubuduće isticati parolu: Smrt imperijalizmu – Sloboda narodima svijeta!