Tekstilna industrija: Priča o propasti MK Slavonija

tekstilPriča o Modnoj konfekciji Slavonija tipična je hrvatska tranzicijska priča. Nekad veliki tekstilni div koji je zapošljavao oko 2000 radnica i radnika danas je na rubu likvidacije. Razloga je nekoliko: od sustavnog uništavanja radi kratkoročnih interesa političara i od njih postavljenih direktora, pa sve do opće situacije u tekstilnoj industriji u kojoj se radnice s plaćom od oko 2200 kuna smatraju preplaćenima, a proizvodnja seli u krajeve gdje su plaće još niže. Ako se to više uopće može nazvati plaćom. Sredinom lipnja otvoren je stečajni postupak nad Modnom konfekcijom Slavonija i do prošlog je tjedna tekao jednomjesečni otkazni rok.

No i nakon otvaranja stečajnog postupka proizvodnja je nastavljena, jer poduzeće ima ugovorene lohn-poslove za strane naručitelje. U ovom slučaju to su bile firme iz Austrije i Njemačke kojima je jeftinije krojiti odjeću u Hrvatskoj nego u svojoj matičnoj zemlji gdje bi radnice morali plaćati osjetno više. No i ti se poslovi rade s ogromnim gubicima. Kako strane firme ne žele plaćati velike iznose, dogovoreni poslovi su u startu neisplativi. U ovom mjesecu na račun tih poslova firma će uprihoditi oko 350 tisuća kuna, a samo za isplatu plaća i plaćanje režija mora izdvojiti četverostruko veći iznos.

Kada uprava tvrtke u državnom vlasništvu sklapa ugovore koji su očito štetni, uzrok tome može biti ili krajnji nemar ili svjesno uništavanje tvrtke zbog privatnih interesa. Kako je država i najveći vjerovnik, dugo se nije ništa poduzimalo vezano uz naplatu dugova. Uprava je pak sa svoje strane sustavno smanjivala plaće i prava radnica. Što je poduzeće bilo više u minusu, to su i plaće radnica bile manje, dok su se na čelu firme smjenjivali direktori svi s jednakim učinkom, ali i jednakom plaćom. Trenutno je prosječna plaća radnice između 2200 i 2600 kuna, a radnicama se duguju plaće za 3. i 4. mjesec, troškovi prijevoza za unazad šest mjeseci i neka materijalna prava još od kolovoza 2012. godine. Već neko vrijeme ne uplaćuju se ni porezi i doprinosi. No zato su članovi Uprave imali neto plaće veće od 10.000 kuna, a bivšem direktoru Klancu je na raspolaganju bio i službeni automobil, i sve to unatoč prosječnim gubicima firme u iznosu od 15 milijuna kuna godišnje.

Ovo je drugi puta da je poduzeće u stečaju. 2007. godine poduzeće je prvi puta izašlo iz stečaja, no od onda MK Slavonija posluje u blokadi i na rubu novog stečaja koji je pokrenut prije mjesec dana. Račun tvrtke je blokiran već šest godina, pa se plaće isplaćuju preko tvrtke kćeri Tref. Nedostatak reakcije države na situaciju u MK Slavonija govori kako su s likvidacijom ove sustavno uništavane tvrtke zadovoljni svi, osim radnica. Gašenje ove tvrtke znači veliki udarac za umiruću tekstilnu industriju u Slavoniji. Ono znači i kraj zaposlenja za gotovo dvjesto radnica u poduzeću bez jamstva da će uspjeti naplatiti svoje zarađene plaće i ostale doprinose.

Zanimljivo je kako u zadnjih dvadeset godina u poduzeće nije uložena niti jedna kuna, nije kupljen niti jedan novi stroj. Pritom 132 radnice u proizvodnji rade u istoj hali u kojoj je nekad radilo njih 1600. Tako se na energente troši nekoliko puta više nego što je potrebno. Ovo je još jedan apsurd kojim su se očito pospješivali gubici. Nedavno je gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić velikodušno podijelio milostinju od 500 kuna svim radnicima u poduzeću. Mala je to cijena za desetljeća sustavnog pljačkanja firme i radnica od strane lokalnih i nacionalnih političara. 1991. godine je iz Modne konfekcije Slavonije nestalo nekoliko tisuća jakni i oko 150 stanova u vlasništvu tvrtke. Ni za taj početak velike pljačke nikada nitko nije odgovarao, a svaka nova uprava dala je svoj doprinos sve dok konačno nisu likvidirali tvrtku, i tekstilnu industriju u Slavoniji. Uz velikodušnih 500 kuna i ulaznicu na burzu za radnice.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: