Amerikance nismo zvali niti smo ih otjerali

Posljednjih dana puno se priča o tome kako je SAD odustao od borbe protiv ISIL-a. U toj borbi jednu od najvećih žrtava dale su borkinje i borci kurdskog pokreta. One su u rat protiv ISIL-a i drugih džihadista ušle da bi preživjele, a Zapad ih je podržao jer bez njih nije mogao zaustaviti terorističke napade u Europi i Americi. Sada ih je odlučio jeftino prodati turskom diktatoru Erdoganu, koji je najzaslužniji za uspon glavosjeka iz ISIL-a, kojima je slao novce, oružje i borce.

U užasnom sirijskom ratu koji traje sedam i pol godina samo jedna strana nije progonila pripadnike drugih etničkih i vjerskih grupa i samo je jedna omogućila demokratski suživot i normalnu svakodnevicu narodima: to je kurdski pokret. Također, to je jedina strana koja je nastala iz naroda i vodila samostalnu politiku. Režim u Damasku već je godinama samo marioneta Rusije i Irana, a različiti džihadisti samo su marionete islamističkih režima Saudijske Arabije i Turske.

Povodom odlaska Amerikanaca, iz kurdskog pokreta kažu: „Oni nikad nisu ni bili tu da nas štite. Naši su se interesi nekad poklapali, pa smo radili zajedno, ali nikad se nismo oslanjali na njih. Mi Zapad nismo ni zvali, pa ih ni ne tjeramo“. Stara je kurdska poslovica da su jedini pravi prijatelji Kurdima planine. Istina je da su taj narod lažni demokrati sa Zapada još jednom izdali. Ali Kurdi imaju prijatelje: oni su posljednjih godina dosljednom borbom za slobodu osvojili srca svih slobodoljubivih ljudi svijeta.

Turska već 40 godina ne uspijeva uništiti kurdski pokret čak ni unutar svojih granica, pa ga neće uništiti ni u Siriji.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: