Ženska revolucija se ne može slomiti

Pripadnici islamističkih paravojski koji su na plaći turske države nedavno su podijelili snimku kako muče ranjenu borkinju kurdskih Jedinica ženske zaštite (YPJ). To je samo jedan od brojnih dokumentiranih turskih ratnih zločina u Siriji zadnjih dana u kojima islamisti posebno ciljaju i zlostavljaju žene, bilo civilke, bilo borkinje. Ali, koliko god to nevjerojatno zvučalo, u ovoj odvratnoj priči u kojoj članica NATO-a Turska sustavno provodi kampanju rasističkih i mizoginih zločina, ipak ima i tračak nade.

I to ne samo zato što će YPJ osvetiti svoju članicu, kao što to redovito čine gerilskim upadima duboko iza neprijateljskih linija. Već i zato što je priča mučene drugarice priča stotina tisuća žena koje su se organizirano i oružano usprotivile rasizmu i mizoginiji. Njeno boračko ime je Çîçek Kobanê, a dobila ga je po svom rodnom gradu. U borbu se uključila kada je taj grad 2014./2015. bio pod opsadom terorista tzv. Islamske države. Grad je tada obranjen uz ogromne žrtve, a velik dio borbe iznijele su žene.

Žene su imale poseban razlog da uzmu oružje u ruke. Tamo je njihov položaj u pravilu bio još i gori nego u drugim dijelovima svijeta. Tzv. Islamska država im je pak nudila najgore ropstvo. Kroz borbu protiv tih mračnjaka, kurdske, arapske i druge žene sa tog područja gradile su svoju slobodu i u toj razorenoj regiji postale uzor cijelom svijetu. Ono što tada nisu uspjeli sami, islamistički teroristi danas postižu na NATO-ovim tenkovima uz pomoć turske države.

Ali koliko god bila grozna sudbina drugarice Çîçek Kobanê, ona je postala simbol borbe desecima tisuća drugarica koje ostaju da oružjem brane svoju krvavo izborenu slobodu. Danas tu slobodu u posebno teškim okolnostima brane od druge najsnažnije vojske NATO-a. Ali kurdski narodnooslobodilački pokret taj rat vodi već 40 godina. On je preživio ono što je brojne druge uništio. Jedna od ključnih „tajni“ njegovog uspjeha bilo je ravnopravno uključivanje žena u revoluciju na Bliskom istoku.

Zato nema nikakve sumnje da će se deseci tisuća borkinja nastaviti boriti, bilo na sjeveru Sirije, bilo u gradovima Turske, planinama Iraka ili Irana, kao što čine već desetljećima. Za one koje su iskusile slobodu ionako nema nazad u mrak i užas koje im nude Erdoganovi koljači.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: