Gradovi u regiji guše se u smogu, a razina čestica takva je da garantira da ćemo svi mi koji živimo u njima umrijeti prije nego što bismo trebali. Drugim riječima, situacija sa zrakom nam svima radi o glavi. U Zagrebu nikada nije bilo gore nego sada. Uzroka je puno: ljudi nemaju za plin i struju pa se griju na smeće da ne umru od hladnoće, javni prijevoz je skup i/ili ne funkcionira pa svi kupuju stare aute, grad je upravljanje smećem predao jednom mafijaškom klanu koji ga „zbrinjava“ tako da nas polako ubija…
Sve to su poznati problemi koji nisu nerješivi. Unatoč tome, predstavnici gradskih i državnih vlasti prave se blesavi. Najgori je ministar okoliša Tomislav Ćorić koji se izderao na novinare da on nema veze s kvalitetom zraka i da tu ne može pomoći. Lijepo je barem ponekad čuti iskreno priznanje ministara da su beskorisni. Ali ako već ne može pomoći bilo bi lijepo da barem na pogoršava situaciju, a upravo to je vlada napravila prije dvije godine.
Tijekom zime 2018. u Njemačkoj, Francuskoj i Austriji došlo je do dramatičnog stanja s kvalitetom zraka u gradovima. Ispostavilo se da su glavni uzrok dizelaši čiji su proizvođači lagali o količini ispušnih čestica. Rješenje bogatih zemalja bilo je jednostavno: zabranili su takve aute u gradovima. Upravo u istom trenutku, naša vlada jednom je uredbom pojeftinila uvoz starih auta iz tih zemalja. Rezultat je taj da smo svi mi subvencionirali uvoz štetnih plinova i „neispravnih“ automobila u našu zemlju.
Je li to vlada napravila pod pritiskom zapadnih država koje su tako smanjile „ekološki teret“ sa svojih potrošača, je li to napravila na poticaj uvoznog lobija ili nekog trećeg nije u ovom trenutku ni bitno. Ono što je važno znati da su problem sa zrakom primarno uzrokovale kriminalne politike na svim razinama. I to politike istih onih protunarodnih političara koji sada peru ruke o toga što nas polako ubijaju.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 