U istočnonjemačkoj saveznoj državi Tiringiji godinama je na vlasti bila koalicija ljevice, zelenih i socijaldemokrata. Ona je provodila umjerene reforme, koje nisu nešto dramatično promijenile, ali su smanjile pljačku koju druge regionalne vlasti provode kroz „javno-privatna partnerstva“ i otežale ekstremnoj desnici da širi svoju ksenofobnu propagandu.
Ljevica je nedavno ponovo pobijedila na izborima, ali jučer je izgubila vlast, zato što su se protiv nje udružili liberali, konzervativci i – fašisti.
Novi je predsjednik regije postao predstavnik liberala koji su praktički za šaku glasova jedva prešli prag. To znači da će novi gospodari savezne države zapravo biti fašisti iz AfD-a, najveća stranka na vlasti, bez koje rušenje ljevice ne bi bilo moguće.
Sve to izazvalo je puno kritika u Njemačkoj, u kojoj su prvi puta nakon 1945. fašisti ponovno na vlasti na regionalnoj razini. Ali situacija uopće nije nova.
Iako se to često tako predstavlja, ni Mussolini 1921. ni Hitler 1932. unatoč nasilju i prevarama nisu sami pobijedili na izborima. Vlast su im u oba slučaja omogućili liberali koji su zaključili da su fašisti sigurnija opcija od ljevičara.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 