Javnost u Hrvatskoj jučer je zapljusnula vijest o tome da Amerikanci u Topuskom, na Baniji, kroz sljedeće dvije godine grade najveći „data i AI centar” na Svijetu. Stvar zvuči bizarno. Za početak, za većinu se ljudi prvi put otvara pitanja šta je to uopće „data i AI centar”. Ukratko i banalno rečeno, radi se o golemom kompleksu u kojem su smješteni serveri, odnosno kompjuteri, koji obrađuju upite korisnika umjetnoj inteligenciji ili internetu. Zadnjih godina, kako potrebe strahovito rastu, došlo je do prave pomame gradnje takvih centara diljem svijeta.
Ta utrka u gradnji data centara ima dva ključna aspekta. Jedan je geopolitički: radi se o natjecaju dviju velesila – SAD-a i Kine – u kontroli podataka u svijetu, što uključuje i „obavještajne” podatke, odnosno nadzor populacije. Zato ne čudi da je centar u Topuskom najavljen na samitu američkih kolonija u Istočnoj Europi, a da je glasnu potporu projektu odmah dala i američka ambasada u Zagrebu. Američke megakompanije bliske režimu u Washingtonu posljednjih su godina takve centre često gradile u američkim kolonijama oko Perzijskog zaljeva, ali su se ti centri pokazali kao meki trbuh kada je SAD izgubio rat od Irana. Lako je moguće da SAD sada za njih traži sigurnija mjesta.
Drugi aspekt buma u gradnji data centara je spekulativni. Centre grade privatne kompanije uz obilnu asistenciju država, a značajan dio u tom ulaganju ima i financijski kapital. Zato mnogi tvrde da se radi o napuhivanju balona u kojem će neki napraviti ogromne profite, dok će mnogi izgubiti, osobito „porezni obveznici” koji će pokrivati rupe jednom kad balon prsne. Banijski projekt tako vodi obitelj američkih oligarha bliskih vladajućoj stranci u SAD-u, koja se karikaturalno preziva Rich. Domaći partner je privatizacijski tajkun Jako Andabak.
Većina javnih podataka objavljenih o projektu je očito debelo prenapuhana. Za početak, navodna vrijednost ulaganja je veća od budžeta Republike Hrvatske. Kao što smo spomenuli, navodna snaga spomenutog data centra u Topuskom je najveća na svijetu. Kad se te brojke suoče sa realnošću, onda ispada da bi taj centar trošio više struje od Zagreba i više vode od Splita. U tim gradovima zajedno živi 30% Hrvatske. To su resursi koji uopće ne postoje tamo. S druge strane, „korist” koju bi Hrvatska ostvarivala je jedva 1500 radnih mjesta, od kojih većina „uvoznih” radnih mjesta za američke i druge stručnjake.
Osim toga, mjesto gdje se planira graditi nije neka pustinja usred Emirata. To je plodna zemlja koja je trenutno slabo naseljena zbog etničkog čišćenja u zadnjem nacionalističkom ratu i sistematskog tranzicijskog devastiranja ruralnih područja neulaganjima države u infrastrukturu. Prema javno dostupnim podacima, navodni investitori već pokušavaju otjerati zadnje stanovnike banijskih sela na mjestu kojih će se navodno graditi gigantski žderač struje i vode. Uglavnom, kako god to veselo pokušali predstaviti u skrivenim oglasima u tajkunskim medijima, jasno je da ni u ovom slučaju od imperijalizma i domaćih kompradora ne može doći ništa dobro.

