Vladajuća buržoazija u Hrvatskoj je iznenada najavila novi krug tzv. mjera štednje. Skrivena iza namjerno zbunjujućih termina kao što su „hlađenje gospodarstva“ i „anti-inflacijske mjere“, nova politika vlasti bit će usmjerena sustavnom rušenju standarda radničke klase, da bi se sačuvali profiti vlasnika kapitala, unatoč ratovima koje započinju. Iako previše uplašen da bi stvarno rekao o čemu se radi, šef kompradorske vlade Plenković pozvao je druge buržoaske stranke da „budu svjesne okolnosti“, odnosno da ne kritiziraju previše zajedničku politiku buržoazije, koja je nužnost – između ostalog – zbog rata koji američki imperijalizam gubi u Zapadnoj Aziji.
Starijima među nama ove vijesti neće biti novost. Kada je prije petnaestak godina započet zadnji krug mjera štednje, imao je katastrofalne posljedice na kvalitetu života radničke klase, od plaća, preko stanovanja, do dostupnosti zdravlja. U brojnim zemljama došlo je do eksplozije siromaštva, nezaposlenosti i samoubojstava. U Britaniji je broj umrlih od posljedica „mjera štednje“ iznosio preko 300.000. U Hrvatskoj je do takvih statistika nemoguće doći, ali se zna da se udio nezaposlenih u stanovništvu udvostručio, plaće su znatno pale, tisuće ljudi ostale su bez svojih domova…
Te 2008.-2009., povod odluci buržoazije da spašava svoje profite pokretanjem klasnog rata i terora nad radnicima pod nazivom „mjere štednje“, bila je kriza izazvana financijalizacijom, karakterističnom za ovu fazu kapitalizma. Ovoga puta povod je druga neizbježna karakteristika ove faze kapitalizma – imperijalistički ratovi. Kapitalizam više ne može postojati bez da se kocka s onime što je mukotrpno stvorila radnička klasa svojim radom i ne može više postojati bez da vodi imperijalističke ratove poput onih u Zapadnoj Aziji i Ukrajini, a možda skoro i na Pacifiku. Da se unatoč „štednji“ ozbiljno priprema i za to pokazuje druga vijest istog dana.
Paralelno sa najavom „oštre štednje“ na standardu života radnika, tobože zbog teške ekonomske situacije, ista vlada najavljuje i suludo trošenje u stilu pijanog milijardera za ekstremno skupo oružje, uz obećanje da će Hrvatska imati „najjaču malu vojsku na svijetu“. Da bi istovremeno mogla pljačkati domaće radnike i dobro služiti svoje imperijalističke gospodare u svjetskim klaonicama, hrvatska će kompradorska buržoazija vjerojatno pribjeći još jačoj primjeni istog trika koji koristi već gotovo četiri desetljeća: huškanju, šovinizmu, discipliniranju stanovništva, zastrašivanju onih koji se protive kopradorskom režimu.
Jedina pozitivna posljedica prošlih „mjera štednje“ bilo je jačanje otpora i borbenosti radničke klase. Red je da ovog puta taj otpor bude uspješniji.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 