Više stotina radnika marširalo je uz borbenu muziku ulicama Kragujevca u februaru 1876., a na čelu kolone vio se veliki crveni barjak sa natpisom SAMOUPRAVA. To je bila jedna od prvih velikih manifestacija radničkog pokreta u jugoslavenskim zemljama. Do nje je došlo nakon što je vlast pokušala „ukrasti” pobjedu socijalista na lokalnim izborima, a zastava i događaj postali su jedan od simbola historije socijalizma na ovim prostorima. Sto i pedeset godina kasnije, naš kolektiv, čiji su najčvršći korijeni upravo u Kragujevcu, pronio je crvenu zastavu s natpisom SAMOUPRAVA na brojnim manifestacijama diljem Srbije, a parolu smo koristili i u svojim aktivnostima u Hrvatskoj. To za nas nije samo neko historijsko sjećanje. Parola SAMOUPRAVA najbolje odražava suštinu naše linije i strategije, odnosno onoga što mi mislimo da je nužno da radimo danas.
Prvo, SAMOUPRAVA je otpor sve otvorenijoj diktaturi kapitala i njezinih lokalnih predstavnika. Restauracijom zavisnog kapitalizma kakav vlada u našim zemljama, državni sistemi zaduženi da ga održavaju neminovno postaju sve represivniji. To je politički sistem koji narodima Balkana ne može ponuditi nikakav dugoročni napredak, pa se može održavati samo silom koja eskalira kada se javi neminovni otpor. Ovo je trenutno najvidljivije u Srbiji gdje je protestni pokret proteklih godina doveo do najvećeg kretanja masa posljednjih 30 godina na jugoslavenskom prostoru. Ali i drugdje očito jača represija, državno nametnuti konzervativizam i nacionalizam. SAMOUPRAVA u tom smislu nije samo otpor lokalnim siledžijama i njihovim batinašima, ona je i jedini mogući metod borbe. Oslobođenja nema niti ga može biti u sistemskim djelovanjima kroz parlamente ili legalistička udruženja. Nasuprot njima, izraz SAMOUPRAVE su plenumi i zborovi koji su niknuli sada, kao i u svim ranijim situacijama borbe protiv sistema.
Drugo, SAMOUPRAVA je otpor imperijalizmu, njegovim ratovima i uništenju ljudi i prirode. Iako su naši prvi i najvidljiviji neprijatelji lokalni vlastodršci, neosporna je činjenica da lokalne vlasti predstavljaju samo prvi kompradorski sloj sistema koji je globalan. Aktualna američka administracija, koja upravlja još uvijek najmoćnijim imperijalizmom, ogolila je kao nikad prije najširim masama brutalnost svoje vladavine, ali je usput ogolila i ulogu koju u njezinoj vladavini igraju male zavisne zemlje poput naših. Suprotno željama velike većine stanovnika naših zemalja, imperijalizam nas je pretvorio u saučesnike genocida u Gazi i klaonica u Ukrajini i Iranu, kroz industriju oružja ili korištenje teritorija za vojne potrebe imperijalista. Istovremeno, imperijalizam je za naše zemlje, kao i za ostatak Svijeta, zainteresiran samo toliko da ga može pljačkati, ostavljajući nama uništenje i siromaštvo, bilo da se radi o litijumu u Srbiji, data centrima u Hrvatskoj ili bilo čemu drugom. SAMOUPRAVA je u tom smislu borba za slobodu naroda Balkana i ostatka Svijeta.
Treće, SAMOUPRAVA je borba za socijalizam. Iako je „socijalističko samoupravljanje” iz perioda druge Jugoslavije s pravom kritizirano zbog svojih tržišnih elemenata i velike moći koje je dalo političkim i menadžerskim elitama, u samom nazivu sadržana je nužna suština socijalizma: rad pod kontrolom radnika, a u korist najširih slojeva društva. Suprotno tvrdnjama režimskih propagandista, mi ne živimo ni u kakvoj „demokraciji”, jer je velika većina stanovništva Svijeta žrtva tiranije najamnog rada. Mi smo, da bi preživjeli, svaki radni dan prisiljeni podvrgavati se kontroli gazda i ulagati svoja tijela i um u proizvodnju tuđeg profita. Dok god je tako, nitko od nas u potpunosti ne upravlja sobom, odnosno nije slobodan. Socijalizam, kao sistem proizvodnje za zadovoljenje potreba svih, a ne punjenje privatnih džepova, i sistem u kojem je su sredstva za proizvodnju u društvenom vlasništvu, preduvjet je svakog drugog oslobođenja.
Protiv diktature kapitala i imperijalizma, za socijalizam i oslobođenje – to je naša SAMOUPRAVA!
Crvena akcija / Crvena inicijativa 