Totalna rasprodaja nacionalnog gospodarstva

Protiv privatizacije PetrokemijeDržavni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) početkom ove godine objavio  je listu poduzeća u državnom vlasništvu koja bi, nakon što Vlada do kraja prvog kvartala prihvati ovaj prijedlog, trebala ići u privatizaciju. Radi se o više desetaka poduzeća u kojima država ima vlasničke udjele, odnosno o poduzećima kojima je država nekada bila vlasnik i koja su predstavljala stupove stabilnosti gospodarstva. Ti stupovi gospodarstva godinama nagrizani provedbom neoliberalne ekonomske politike ovim prijedlogom konačno bi mogli biti srušeni,  a Hrvatsko gospodarstvo postalo bi potpuno ovisno o privatnom, uglavnom stranom kapitalu. To prije svega, dakako, u socijalnom kontekstu predstavlja potpunu neizvjesnost za tisuće radnika koji su zaposleni u tim poduzećima, a koji bi privatizacijom mogli izgubiti radna mjesta.

Ovim prijedlogom sva poduzeća u državnom portfelju kategorizirana su u tri skupine. U kategoriji „Društva od posebnog značenja“, s napomenom „moguća je privatizacija ili prodaja po posebnoj odluci“, izlistane su 24 tvrtke. Da nabrojimo samo neke od njih: Hrvatske željeznice – Cargo, Brodarski institut, Croatia airlines, Croatia banka, Hrvatska pošta, Hrvatska lutrija, Imunološki zavod, Jadrolinija, Luka Rijeka, Narodne novine, Brodogradilište Uljanik, te zračne luke – sedam najvećih. Sljedeća kategorija  nosi  ime „Tip Solidum“, i u njoj je desetak poduzeća u kojima država ima manjinski, ali značajan vlasnički udio. One su  ovim prijedlogom izložene tržištu i biti će u potpunosti privatizirane. Među njima se nalaze Đuro Đaković Holding, Ina, Končar, Luka Ploče, Podravka, Atlanska plovidba, Sunčani Hvar, Croatia osiguranje, Hrvatska poštanska banka. Uz ovu kategoriju stoji posebna napomena „osigurati punjenje proračuna“, što zapravo otkriva pravu svrhu ovog prijedloga, a to je prodaja nacionalnog gospodarstva radi kratkoročnog krpanja državnog proračuna uslijed ekonomske krize. Preostala, posljednja kategorija s nazivom „Koncesionari“ odnosi se na  tvrtke i javna dobra poput autocesta  koje vlada kani iznajmiti na više desetaka godina.

Između ostalih, na popisu za privatizaciju našla se i kutinska Petrokemija. Iako ministar gospodarstva  tvrdi kako ta tvrtka neće ići u privatizaciju, poznata je činjenica kako je za nju već neko vrijeme zainteresiran Ruski Gazprom. Da je prodaja Petrokemije  sve izglednija govori i činjenica da je nedavno potpisan ugovor sa Gazpromom kojim se jamči isporuka plina  što se može tumačiti kao priprema terena za potpuno preuzimanje tvrtke. Naime, plin kojeg je do sada INA isporučivala Petrokemiji bio je 30-ak% skuplji od konkurencije u Europi unatoč tome što Hrvatska ima 70% zaliha vlastitoga plina. Otprilike u isto vrijeme kada je Gazprom izrazio zainteresiranost za preuzimanje prije godinu dana Vlada je Petrokemiji ukinula povlaštenu cijenu plina za industriju te time inducirala gubitke u poslovanju. To je očito bila proračunata namjera Vlade da prikaže Petrokemiju kao gubitaša iako godišnje u državni proračun isplačuje 200 milijuna kuna, a sve kako bi lakše opravdala njenu prodaju Gazpromu.  Prodaja Petrokemije stranom vlasniku značila bi neizvjesnost za tisuće ljudi zaposenih u tom poduzeću kao i za cjelokupnu Hrvatsku poljoprivredu koja izravno ovisi o njoj. Otpor radnika jedini je način da se ta privatizacija spriječi. Radnici kutinske Petrokemije to su dokazali 1998. godine kada su spriječili prvi pokušaj privatizacije, a na to su spremni i danas.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: