Referendum

referendumU nedjelju 1. prosinca održava se referendum kojem je cilj ustavom zajamčiti kako će u Hrvatskoj istospolni brakovi ostati zavijek zabranjeni. Posljednjih tjedana, ovo pitanje postalo je glavna točka svih javnih polemika: referendum je dio šire kampanje u koju je mobilizirana i impozantna infrastruktura opozicijske interesne grupacije, od Crkve i paracrkvenih „vjerskih grupa“ koje se odavno ne bave kršćanstvom, preko crnih fondova nakupljenih u desetljećima vladanja i izvlačenih izravno iz proračuna ili iz državnih tvrtki kao neka vrsta ilegalnog poreza, do braniteljskih udruga koje se već odavno ne bave vrlo realnim problemima ratnih veterana, nego postaju poluge za političke karijere ambicioznih pijuna u službi jedne od interesnih grupacija koje se predstavljaju kao političke stranke.

Unatoč tome što je službeni cilj osiguravanje isključivo raznospolnih brakova, očito je kako ovaj referendum ima puno dalekosežnije posljedice. Pobjeda takozvanih vjerskih udruga na njemu značit će politički poraz aktualne liberalne vlade što je razlog za snažno sudjelovanje njihovih protivnika u kampanji. Iako se ovdje tobože radi o „svjetonazorskom“ pitanju, pravi razlog za cirkus kojim nas svakodnevno siluju zapravo je borba za vlast. Katastrofalna socijalna situacija koja se pogoršava svakom novom vladom, koje bez obzira na navodnu „svjetonazorsku“ orijentaciju provode istu destruktivnu politiku mjera štednje, neprestano stvara masovno nezadovoljstvo. Međutim, opozicija koja se želi domoći pozicije u kojoj raspolaže državnim proračunom i proračunima tvrtki u državnom vlasništvu, zna da ne može iskoristiti socijalni bijes niti kritizirati mjere štednje, jer je njezina vlastita politika u tom smislu identična politici vladajućih. Jedino što preostaje je trovanje javnosti takozvanim vrijednosnim odabirima, kao što su pitanje braka ili prava manjina.

Međutim, tobože oštro suprotstavljeni protivnici na vlasti i opoziciji nisu par blizanaca samo prema svojim socijalnim i ekonomskim politikama, nego i po svojim „svjetonazorima“ kao što dobro pokazuje i samo referendumsko pitanje. Referendumom se želi zabraniti nešto što je već zabranjeno. Vladajuća stranka nikada nije ni željela legalizirati istospolne brakove, kao što je puno puta otvoreno i govorila. Ako referendum prođe ili ako ne prođe, gej brakova jednako neće biti, niti bi ih ikada bilo pod vladavinom ovih stranaka-blizanaca. Jedina prava posljedica cijele kampanje je ovaj kaos sumanute mržnje koji moramo trpjeti i u kojem se pokušavaju skupiti jedan ili dva postotka više na izborima time što nas se umjetno dijeli na dva „svjetonazorska“ tabora između kojih ne ostaje mjesta za razmišljanje o stvarima koje nam stvarno mijenjaju živote, kao što su mjere štednje.

Kada se jedna frakcija proturadničkih neoliberala (HDZ) pokušava predstaviti kao „konzervativna“, „kršćanska“ ili „domoljubna“, druga (SDP) iskorištava situaciju da se predstavi kao „progresivna“ ili „demokratska“. Prvi navodno rješavaju probleme nedostatka morala i vjere tako što zakonski propisuju ponašanje. Čudna je to duhovnost kojoj trebaju ustavne zabrane da bi se živjela. Drugi glasno galame oko zaštite ljudskih prava dok istodobno zabranjuju štrajkove i revanšizmom protiv onih koji traže svoja radna prava vraćaju Hrvatsku na početak prošlog stoljeća, prije nego su izborena osnovna socijalna prava. Toliko o fašizmu, nazadnjaštvu i ljudskim pravima. Osim toga, koristeći liberalni strah od masa i demokracije, zbog svojih političkih promašaja pokušavaju zabraniti referendume. Što se njih tiče, problem nije u katastrofalnim politikama koje provode oni i njihovi „konzervativni“ kompanjoni, nego je problem u divljem narodu koji treba čvršće kontrolirati, da bi vlada bila bolji čuvar ljudskih prava i korporativnih profita.

Ako ovaj referendum uspije, to će biti prije svega zbog sasvim opravdanog bijesa protiv vlade i svih antisocijalnih i antidemokratskih politika koje one utjelovljuje. Ali istodobno, ustavno jamstvo isključivo raznospolnih brakova samo će zapravo zajamčiti nastavak tih istih politika. Ono će značiti trajno cementiranje društvenih sukoba na lažna svjetonazorska umjesto na socijalna pitanja i daljnji nastavak i proširivanje represivnih politika kontrole nad našim životima. Pokušaj jedne frakcije diktature kapitala da nam kontrolira bračni život dio je iste politike koju provode i ovi na vlasti kada nam pokušavaju zabraniti da osporimo mjere štednje. Zato sve koji izlaze na referendum pozivamo da glasaju PROTIV, ne zato da bi se svrstali uz jednu od stranaka antidemokratske oligarhije, nego zato da bi sutra taj izbor nastavili i borbom za prava radnika u zdravstvu, na zračnim lukama i na svim drugim mjestima gdje trpe brutalnu represiju.

PROTIV diktature kapitala!

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: