Borba radnika za spas Imunološkog zavoda (II. dio)

12014993_874253369318389_5391576833828801676_oNakon dva mjeseca svakodnevnog jednosatnog štrajka završenog krajem 2014., kojim su se radnici Imunološkog izborili za zaostale plaće, počeo je drugi dio borbe za spas Zavoda kao javne institucije. Kad je vlada početkom godine raspisala drugi natječaj za prodaju dionica to se činilo kao nemogući zadatak. Zanimanje su odavno pokazali privatnici od kojih je najzvučnije ime bilo ono Luke Rajića, a Vlada nije odustajala od privatizacije. Vlada je uvjetovala potencijalne ulagače da naprave ono što je država izbjegavala u posljednjih 20 godina, a to je izgradnja nove tvornice koja će omogućiti dobivanje trajnih proizvodnih dozvola. Kako se približavao kraj natječaja, tako se pojačavao pritisak radnika i sindikata koji su sve odlučnije istupali sa zahtjevom da Imunološki ostane u državnom vlasništvu. No, tada je u prvi plan izašla fantomska inicijativa, tzv. Visia Croatica, koja je s idejom nekakvog “narodnog dioničarstva” cijelu borbu opet vukla k privatizaciji. Iako se u javnim nastupima prikazivala kao grupa koja se protivi privatizaciji, i tako uz simpatije ljudi skupljala i njihove novce, do danas ustvari ne znamo tko su tajnoviti investitori koji su trebali uložiti novce, ni tko je financirao cijelu kampanju.

U takvoj teškoj atmosferi radnici su, uz veliku podršku naroda, organizirano istupili protiv svakog oblika privatizacije, koja se u tranziciji nametnula kao jedini ekonomski model, široko podržavan od svih struktura vlasti unatoč katastrofalnim posljedicama. Nizom javnih nastupa, presica, nebrojenih intervjua i pisama poslanih svima koji su odgovorni za sudbinu Zavoda, nije se uspjelo pomaknuti stvar s mrtve točke. Nakon natječaja cijela je priča naprosto stala, a radnici su bili stavljeni na višemjesečno čekanje. Neizvjesnost je rasla i opet su kasnile dvije plaće pa radnici izlaze na ulicu te 21.05. organiziraju prosvjed na Markovom trgu za vrijeme trajanja sjednice Vlade. Po jakoj kiši, iza transparenta: “Ne damo Imunološki“, radnici su marširali od Zavoda do Markovog trga u nadi da će se njihov slučaj naći na dnevnom redu što se nije dogodilo. Budući da im se nitko nije udostojio ni prići, radnici su ministre “nagradili” zvižducima i povicima pri njihovom dolasku i odlasku sa sjednice. Ustrajni u svojim namjerama da se njihova situacija konačno riješi, prosvjedni marš se ponovio i sljedeći četvrtak, 28.05., kad je radnike IMZ-a podržao i manji broj radnika RIZ-a, sisačke Rafinerije itd. I ovoga puta Vlast je radnike ignorirala i tako produžila agoniju. Nakon tromjesečne šutnje Vlada je početkom srpnja donijela odluku odustajanju od ponude tzv. Visie Croatice i o pokretanju novog privatizacijskog natječaja. Valja napomenuti da su projekt Visie Croatice podržavale mnoge nevladine organizacije udružene pod imenom Platforma 112 koje su, unatoč jasnom stavu radnika o prodaji, radile pritisak da se ovu strateški važnu firmu prepustiti u ruke sumnjivaca i uništi neizostavni dio zdravstvenog sustava.

Međutim, samo mjesec dana kasnije Vlada mijenja odluku i odlučuje IMZ od trgovačkog društva preoblikovati u javnu instituciju. Iza ovog neočekivanog poteza stoji pak perfidna predizborna taktika. Prodaja Imunološkog prije izbora bila bi doslovno političko samoubojstvo, a ovako se odluka o odustajanju od privatizacije koristi za popravljanje imidža i za odmicanje od dosadašnje prakse. Ova odluka je dokaz antinarodne politike svih dosadašnjih vlada koje su IMZ bacili na koljena, no koji je preživio zahvaljujući svjesnim i organiziranim radnicima te povezanosti naroda s ovom firmom. Ovom pobjedom radnici IMZ-a nisu samo obranili svoju tvornicu već su stali u prvi red obrane javnog zdravstva od udara kapitala. Radnike IMZ-a sad čekaju nove, velike borbe za vlastita radnička prava i za izgradnju nove tvornice koja će omogućiti trajne dozvole i kontinuiranu proizvodnju u interesu svih nas.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: