Čileanski 11. rujna i naše gore list

Čovjek sa slike je Čedomil Laušić Glasinović, čileanski marksist-lenjinist dalmatinskih korijena. Rođen je u Punta Arenasu, gradu na samom jugu zemlje u kojem polovinu stanovništva i danas čine potomci hrvatskih radničkih obitelji. Studirao je agronomiju i kao student se priključio organizaciji MIR (Pokret revolucionarne ljevice) koja je na vrhuncu brojala 10.000 članova te se zalagala za oružanu borbu protiv SAD-u odane desničarske vlade u šezdesetima. Godine 1970. Čile na izborima dobiva prvog socijalističkog predsjednika u povijesti, Salvadora Allendea, kandidata liste Narodnog jedinstva, koalicije komunista, socijaldemokrata itd. Program novog predsjednika bazirao se na politici nezavisnosti i nacionalizacije rudnih bogatstva. Prvih dana nove vlade njenom radu se pridružio i Laušić Glasinović. Bio je zadužen za agrarnu reformu kojom se vršila redistribucija zemlje na selu. Tim putem su eliminirane hacijende najvećih zemljoposjednika-izrabljivača. Također, na čileanskom selu su se počele provoditi široke kampanje protiv nepismenosti.

Sve ovo je u očima SAD-a i američkih kompanija koje su iz Latinske Amerike uvijek cijedile profit bio neoprostiv grijeh. Uskoro je zemlja bila podijeljena: desničarska opozicija i bjelačka elita imala je podršku CIA-a, a predsjednika Allendea su podržavali siromašni slojevi stanovništva, radništvo i ljudi domorodačkog porijekla. Dana 11. rujna 1973. izveden je vojni udar uz podršku SAD-a i najreakcionarnijih dijelova vojske. Allende je poginuo u nerazjašnjenim okolnostima, a na vlast je došla hunta generala Pinocheta. Ovo je najcrniji dan u povijesti Čilea. Demokracija je ukinuta i pokrenute su neoliberalne reforme kako bi se poništili svi pokušaji uspostavljanja socijalne pravde. Osnovana je tajna policija DINA koja je započela brutalan progon svih ljevičara. Diljem zemlje pojavili su se logori. Čedomil Laušić Glasinović postao je ilegalac pošto je i njegova organizacija MIR bila proskribirana. Uhapšen je 3. travnja 1975. i odveden u zatvor Villa Grimaldi gdje je mučen strujnim udarima. Uspio se otrgnuti čuvarima i udariti jednog mučitelja. Tada su od njega odlučili napraviti primjer. Pred ostatkom zatvorenih drugova tukli su ga kundacima i lancima. Nije mu pružena medicinska pomoć, umro je u samici. Danas na mjestu zatvora stoji memorijalni park sa zidom imena onih koji su tu ubijeni. Ime Čedomila Glasinovića je na vrhu popisa.

General Augusto Pinochet nikada nije kažnjen za svoje zločine i dan danas je uzor najekstremnijim liberalima, libertarijancima i fašistima kao borac protiv marksizma. S druge strane, čileanski revolucionari uzor su svakome tko ima minimum ljudskosti.

Slava herojima!

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: