Makedonsko pitanje: pogled slijeva iz Soluna

Svi smo iz medija čuli za sporove između Grčke i Makedonije oko imena zemlje, kao i to da zadnjih mjeseci premijeri Cipras i Zaev rade na sporazumu. Zasad, stvar je vrlo neizvjesna, a u obje zemlje ima puno protivnika ideje da se Makedoniji doda naziv Sjeverna. Istodobno, to je uvjet za planirani brzi ulazak te zemlje u NATO i EU. Kako se radi o području koje je u istoj balkanskoj regiji kao i mi, i kako su ta nacionalna pitanja nešto što i nas muči, odlučili smo razgovarati s Panajotisom Ksoplidisom, članom centralnog komiteta Nove lijeve struje iz Soluna. Kasnije ćemo objaviti i razgovor o istim stvarima sa socijalistima iz R. Makedonije.

Molim vas prvo molimo te predstavi svoju organizaciju. Otkad postoji, koji su joj osnovni ciljevi itd…

Nova lijeva struja za komunističko oslobođenje (NAR) je organizacija antikapitalističke, revolucionarne i komunističke ljevice u Grčkoj. Osnovali su je početkom 1990. bivši članovi Komunističke partije i Komunističke omladine Grčke nakon što je ta partija ušla u koaliciju s buržoaskom i neoliberalnom Novom demokracijom. Od samog početka NAR je aktivni sudionik antiratnog i antiimperijalističkog pokreta, a sudjeluje i u ekološkim i studentskim pokretima. Smatramo da postoji potreba za ponovnom obnovom strategije komunističkog oslobođenja, na temelju revolucionarnog marksizma, uvažavajući herojske, ali i tragične momente, pobjede i poraze revolucionarnog pokreta. Sudjelujemo u širokoj fronti antikapitalističke i revolucionarne ljevice pod nazivom Antarsija (Pobuna), koja je osnovana 2009. pod utjecajem izbijanja krize u Grčkoj i pobune koja je uslijedila.

Za većinu nas u bivšoj Jugoslaviji, ime „Makedonija“ odnosi se samo na jednu zemlju. U Grčkoj se to ime ne smije koristiti za nju. U čemu je problem s imenom?

„Makedonsko pitanje“ je zapravo suština nacionalizma grčke države koja se trudi sakriti višenacionalni karakter regije kao i svoje dugogodišnje politike progona i iskorjenjivanja Slavena koji žive unutar granica Grčke. Ovdje još postoji mala populacija ljudi koji se smatraju Makedoncima, ali država i većina stranaka (uključujući i Komunističku partiju) misli da bi priznanje te manjine bilo rizik za teritorijalni integritet zemlje. Za nas su prava drugih nacionalnih zajednica (nacionalna, jezička, vjerska, kulturna) nešto o čemu se ne može pregovarati. One bi trebale biti mostovi prijateljstva među narodima i mi bismo trebali naglašavati stvari koje nas ujedinjuju, poput klasne eksploatacije koju svi doživljavamo. Istovremeno, svjesni smo da se neriješena pitanja manjina mogu koristiti da se izazivaju sukobi. Ali to se neće ukloniti negiranjem manjinskih prava nego jačanjem solidarnosti među ljudima i zajedničkom antiimperijalističkom i antinacionalističkom borbom.

Sve to nije novo, jel’ tako? Makedonsko pitanje već je više od 100 godina problem o kojem raspravljaju revolucionari.

Povijesno gledano, komunistički pokret u Grčkoj se suprotstavljao buržoaskoj nacionalnoj politici. Smatramo da su „nacija“ i „nacionalna svijest“ dinamični, historijski procesi povezani s dominacijom kapitalističkih proizvodnih odnosa. Zato ne pristajemo na teoriju o tobože neizmijenjenim „pravim“ nacijama nasuprot „konstruiranim“ ili „lažnim“ nacijama. Nacionalni identiteti nikad sami po sebi nisu uzrok ratova i nadmetanja, nego su ratovi posljedica klasnih sukoba. To bi trebala biti poanta ljevice, a ne ponavljanje fraza o „iredentizmu“ i „opasnosti“ koje koriste desni protivnici predloženog sporazuma između Atene i Skopja. Mi ne mislimo da je pitanje imena glavno. Ono za što se zalažemo je pravo naroda na samoodređenje i miran suživost uz nepovredivost granica. Ujedno smo protiv nametanje imena narodima Republike Makedonije koje pokušavaju provesti SAD, NATO i EU, protiv smo integracija RM u NATO i za povlačenje Grčke iz tog saveza i iz EU. To sve podrazumijeva odbacivanje nacionalizma, poštovanje višenacionalnog karaktera povijesne regije Makedonije i priznanje makedonske manjine u Grčkoj.

Mediji kažu da su Zaev i Cipras, koji su na vlasti u Skopju i Ateni, zapravo ljevičari. Znači da će oni riješiti stvar internacionalistički?

Nazvati Ciprasa ljevičarom je u Grčkoj vic. Ne samo zbog neoliberalnih ekonomskih politika nego i zato što je njegova vlada glavni vojnik SAD-a i EU-a. Cijeli ovaj sukob proizlazi iz rivalstava među imperijalistima i pokušaja SAD-a i NATO-a da uspostave potpunu kontrolu na Balkanu na štetu Rusije i Kine. Rusija stvarno pokušava ući na Balkan, ali glavna inicijativa je na strani Amerikanaca. Prema njihovim planovima, ulazak Republike Makedonije u NATO i EU trebao bi pretvoriti Balkan u NATO-ovu bazu, što bi imalo nepredvidive posljedice u budućim ratovima i dodatno bi ograničilo mogućnosti radnika na Balkanu. Čim se počelo ponovno spominjati makedonsko pitanje mi smo osudili agresivne poteze domaće oligarhije i prozvali Sirizu. Nažalost, dio grčke ljevice gleda na dogovor Ciprasa i Zaeva pozitivno ili barem pomirljivo. Iza ovog stoji pogrešna logika da će sporazum biti (relativno) pošten i predstavljati udarac nacionalizmu. Ali pritom se očito podcjenjuje imperijalistički faktor i njegovi prioriteti koji se ostvaruju ovim sporazumom. Također, previđa do koje mjere će ojačati priče o „nacionalnoj izdaji“ koje promiču nacionalisti s obje strane granice. U Grčkoj postoji opasnost da se da neki legitimitet ekstremnoj desnici kroz ovo pitanje i da se dobar dio ljudi koji su se proteklih godina mobilizirali u borbi protiv diktata MMF-a i EU-a pomakne udesno. A i da se istodobno ispunjenjem ovog plana opravdava Sirizina politika ekspanzije grčkog kapitala u regiji.

Koje rješenje mogu ponuditi revolucionarni ljevičari za makedonsko pitanje?

Treba nam radnička politika koja jedina može ponuditi odgovor na nacionalizam. To prvo znači prokazivanje NATO-ovih i EU-ovih planova za uprezanje Zapadnog Balkana u imperijalističku kočiju, čemu zapravo i služi sporazum Cipras-Zaev. Međunarodna suradnja radničkih klasa i naroda protiv svih buržoazija, imperijalizama i nacionalizama s obje strane granice je jedini način da osiguramo nezavisnost klasnih snaga naspram buržoaske politike i da položimo temelje za novu alternativu za Balkan. Želimo zajedničku antiimperijalističku, antinacionalističku i antiratnu borbu s radnicima i ljevicom u Republici Makedoniji koji se također bore protiv svog nacionalizma i svoje buržoazije. Antikapitalističke ljevica tu treba biti u prvim redovima. Mi moramo graditi bratstvo i međunarodnu solidarnost kako bismo doprinijeli izgradnji komunizma novog doba.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: