Nije teško prepoznati zemlju koja je kolonija. Prodaju joj se šrot verzije Nutelle po višoj cijeni, trećesvjetski kriminalci predstavljaju se kao spasioci brodogradnje i kulturni mecene, a na čelnim upravnim mjestima šepiri se kriminalni polusvijet, sve uz blagoslov divne EU. No najnovija epizoda po stupnju bahatluka kolonizatora nadmašila je maštu i najkreativnijih. Raiffeisen banka u javnom je pozivu tražila PR agenciju koja će, među ostalim, vršiti pritisak na „Ustavni i druge sudove u Hrvatskoj“ kako bi se ublažile posljedice presude Vrhovnog suda u slučaju „Franak“.
Podsjetimo, Vrhovni je sud pravomoćno odlučio da je osam „hrvatskih“ banaka povrijedilo interese i prava korisnika kredita u švicarskim francima. Na temelju te presude dužnici u švicarskim francima mogu tražiti povrat preplaćenog kredita. Logično je očekivati od kapitalističkog poduzeća da će u obranu svojih interesa koristiti sva legalna, ali ako treba i ilegalna sredstva. No dosad se još nismo susreli s ovim stupnjem cinizma da se u javnom pozivu jasno traži tijelo za pritisak na najvišu instancu sudbene vlasti.
Sve bajkice o poštovanju zakona i nepovredivosti sudske vlasti koja se religiozno štuje u starim „demokracijama“ i „pravom“ kapitalizmu ovime lako padaju u vodu. Kada ste na dnu, ne treba se ni truditi da se održi privid „civilizacijskih“ dosega. Novo dno sluganske bijede iskazala je odmah Hrvatska udruga banaka koja je u pravom duhu klasne solidarnosti požurila iskazati „nezadovoljstvo zbog sumnji u neetično postupanje naše članice prilikom izbora vlastite agencije za odnose s javnošću“. Opovrgnuo ju je vrlo brzo Michael Müller, predsjednik uprave RBA-a, koji je odmah podnio ostavku i, naravno, preuzimajući sav grijeh na sebe rekao „kako predmetni dokument ni na koji način ne odražava namjeru menadžmenta Banke“.
Domaća je javnost opravdano razbješnjena ovom situacijom, no jedinu nedvosmislenu osudu dao je Goran Aleksić, jedan od pokretača udruge Franak koji je upozorio kako banke to stalno, svjesno, programirano i nekažnjeno rade, često u dosluhu s propagandnim aparatima koji glume neovisne javne medije. HNB je izrazila nevjericu ovim slijedom događaja, ali je zaboravila da je godinama žmirila na brutalne modele poslovanja i time direktno kršila Zakon o HNB-u koji nalaže nadzor nad zakonitošću poslovanja kreditnih institucija.
Od silnog busanja u suverena i samostalna prsa, došli smo do vic-verzije države, loše imitacije trećesvjetskih banana republika u kojima kompradorska elita čini sve što može kako bi je gazde iz centra pomilovale i dodijelile djelić slasne kosti.