Grad Zagreb jučer je pogodila jedna od najvećih katastrofa u zadnjih nekoliko desetljeća – veliki potres. I sve to u vrijeme globalne pandemije kakva se ne pamti još dulje. Koliko znamo oko 1000 sugrađana ostalo je bez sigurnog doma, a više desetaka je teže ozlijeđeno. Mnogi drugi godinama će se oporavljati od materijalne štete.
U ovoj situaciji nitko ne bi trebao „politizirati“, ali za budućnost je važno istaknuti ono što su i mnogi drugi već primijetili, čak i oni koji su politički na „drugoj strani“.
1) ograničena šteta od potresa posljedica je strogih graditeljskih pravila koja su postojala u bivšoj Jugoslaviji i koje bi bilo pogubno ublažavati zbog interesa investitora
2) od medicinske infrastrukture u Zagrebu, osobito bolnica, u zadnjih 30 godina se nije izgradilo ništa, i velik dio problema sada proizlazi iz toga
3) ljudi koji su ostali bez domova smješteni su u studentske domove, a studenti su zbog toga izbačeni; istovremeno gotovo svi hoteli i apartmani u gradu su prazni, ali ih se vlada boji upotrijebiti da ne bi ugrozila privatne profite
4) sve velike investicije u sigurnost proteklih godina su skroz promašene: kupovali smo dronove da bi tjerali izbjeglice, a nismo ulagali u vlastite zgrade da mi ne bismo postali izbjeglice; kupujemo beskrajno skupo vojne avione, a istodobno se jedva nosimo s požarima koji i sada gore, usred ove katastrofe itd. itd.
U ovoj situaciji pozivamo sve koji nas žele slušati da brinemo jedni za druge i pomažemo si, ali istodobno pazimo da ne širimo zarazu. U budućnosti ipak ne dopustimo da ovaj užas prođe bez lekcija. Ako želimo minimalnu sigurnost, društvo ćemo morati organizirati oko sasvim drugačijih prioriteta.