Čemu služi Miroslav Škoro?

U Hrvatskoj se uskoro održavaju parlamentarni izbori na kojima se osim običnih sumnjivaca kandidira i jedna nova stranka koja bi prema prognozama mogla dobiti velik broj mjesta. Čemu služe dvije velike stranke SDP i HDZ već je poznato: one služe tome da folklornim nacionalizmom i folklornim antifašizmom prikriju da je politika domaće kompradorske buržoazije u osnovi uvijek ista, koliko god da izgleda da se stranke međusobno svađaju.

Ali Škoro tvrdi da je drugačiji. On HDZ-ove šovinističke i homofobne gadosti gura korak dalje. Prijeti lijevo i desno, najavljuje oštra rezanja radničkih i socijalnih prava, glumi seoskog Mussolinija itd… Uopće ne sumnjamo da je Škoro sposoban dodatno zagorčati život svim našim sugrađanima koji pripadaju nekoj manjini ili najsiromašnijem stanovništu. Ali to nije cijela priča o ovom fašo-pozeru.

Kupljeni „pokret“

Škoro uopće nije svoj čovjek. Njegova stranka nije njegova. Svu tu famu oko njega netko je platio ili bolje rečeno netko je kupio i stranku i Škoru skupa s njom. Taj netko zove se Pavao Vujnovac. Jeste ikad čuli za njega? Skoro sigurno ne. A Vujnovac je ipak jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. O njemu skoro nikad ne pišu mediji, osim pozitivno. O njemu nikad ne govore političari, iako su svi ili skoro svi bliski s njim. Zna se samo da se obogatio jer je monopolist na uvoz ruskog plina u Hrvatsku i da je preko toga kupio brojne druge firme.

Kao i svaki krupni buržuj u svakoj kapitalističkoj zemlji Vujnovac želi osigurati da će buduća vlada štititi njegove materijalne interese. I to je osnovni razlog zašto tvrdi desničar Škoro već najavljuje da će koalirati s „izdajicom“ Plenkovićem. Praktički cjelokupno rukovodstvo Škorine stranke čine Vujnovićevi zaposlenici. Ostali su samo HDZ-ovi otpadnici koje je Vujnovac od Plenkovića kupio na rasprodaji.

Sve na prodaju

Čini vam se da pretjerujemo? Pa nije valjda baš sva politika samo kupovina i prodaja? Valjda te stranke imaju i principe? Pa, dovoljno je znati da je prije Škore Vujnovac financirao i kontrolirao HNS, stranku koja je dosada bila u koaliciji s HDZ-om. Škoro i HNS su ljuti ideološki protivnici i nemaju ništa zajedničko. Osim činjenice da ih je kontrolirao isti čovjek. Čija je jedina ideologija njegov materijalni interes. I usput, Vujnovac je osobni prijatelj glavnog HDZ-ovog mafijaša Milijana Brkića, a često ga preko svojih medija hvali i Željka Markić.

Da skratimo, Miroslav Škoro danas postoji kao političar zato jer Vujnovac više ne može računati na HNS da mu servisira poslovne interese pa mu treba novi koalicijski partner za HDZ. I to su osnovne činjenice koje bi svatko morao znati o našem političkom sistemu, ali skoro nitko ne zna. Jer ovo je „demokracija“ u kojoj je sve promjenjivo: i odnos prema antifašizmu, i ljudska i manjinska prava. Jedina konstanta su materijalni interesi najbogatijih. O kojima se čak ne smije ni pričati.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: