Po pregledanju 21 proglašene liste za parlamentarne izbore u Srbiji, jasno je da većina proglašenih lista predstavljaju konzervativnu i nacionalističku politiku. Pored SNS, čija politika nije nepoznata, tu su Šešeljevi radikali, orbanovski Savez Vojvođanskih Mađara, Zavetnici, Vučićevi monarhisti POKS, Šapićev patriotski savez, te SPS koji se predstavlja kao levica, ali je u koaliciji sa Arkanovim pulenom Palmom koji su jedini uspeli da sastave izborne liste na kojima se nalazi svih 250 kandidata.
Ostale liste nisu uspele da ponude toliko, ali su ideološki prilično uniformne. Tu je nekoliko ultradesnih lista poput Metla, rasistički Levijatan koji se zalaže za oštriju kaznenu politiku, ili takozvana Zdrava Srbija koja se zalaže za bodljikave žice na granicama. Tu su i takozvani Suverenisti koji su od ultraneoliberalnog prešli na suverenistički rečnik, proširen antivakserstvom i nacionalističkom mitomanijom.
Osim ultrakonzervativnih, uočava se i umereno-konzervativna struja koju zastupaju takozvane proevropske stranke, čije su šanse da prođu sniženi izborni cenzus male, jer pokušavaju da zastupaju politiku koju je dobrim delom preuzeo Vučić. Tu spadaju frakcije koje su se svojevremeno odvajale od Demokratske stranke poput UDS, Nove stranke bivšeg premijera Živkovića, organizacija #1od5miliona i sličnih. Pokret slobodnih građana iako nije ocepljen od DS može da se svrsta u ovu grupaciju. LDP je uspeo da se predstavi kao manjinska stranka, pa joj se šanse za ulazak u parlament time donekle povećavaju.
Na osnovu svega što se može videti, na osnovu prakse u Srbiji, jedino što možemo poručiti je – radnička klasa nema za koga da glasa!
Protiv sistema, protiv kapitalizma!
Za organizaciju radništva i osiromašenih, nezaposlenih, studenata i penzionera.
Za socijalizam, organizujmo se, oduprimo se, pobedićemo!