U sklopu svoje kampanje „suočavanja sa zločinima prošlosti“ hrvatski premijer Andrej Plenković danas je posjetio Goli Otok. Tamo je zapalio svijeću ispred križa (!?) i osudio sve „autoritarne i totalitarne režime“ kojih su „i Hrvati bili žrtve“. Zatvorenike Golog otvoreno je nazvao i „žrtvama komunizma“. Sve skupa predstavljeno je kao hrabar iskorak državnika koji promovira istinu kako bismo mogli u svjetliju budućnost.
Postoji samo jedan problem: sve što je Plenković napravio i rekao je suprotno od istine. Dapače, to je besramna laž kakve se ne bi posramio bi Joseph Goebbels, kao smo već kod „totalitarnih režima“. Kao što svatko tko poznaje osnove povijesti ove zemlje dobro zna: Goli otok bio je logor za komuniste. Na njemu su bili zatočeni marksisti-lenjinisti koju su odbili revidirati svoju teoriju u skladu s vodećom linijom jugoslavenske partije.
Među marksistima-lenjinistima Hrvati su bili podreprezentirani. Nitko tko je tamo robovao, a još manje stradao, nije se klanjao katoličkom križu kao što je to radio Plenković. Ovakvo falsificiranje njihove žrtve predstavlja jedno od najodvratnijih pišanja po ljudskim kostima u zadnje vrijeme, a toga kao što znamo, u našim zemljama ne nedostaje.
Obrana zločinačkog sistema
Svakakve gadosti prošli su golootočki zatvorenici. Ali Plenkovićev pokušaj da im oduzme njihov identitet, njihovu čvrstu predanost ideologiji zbog koje su bili spremni ostaviti svoje kosti na pustoj hridi, jedan je od najodvratnijih zločina protiv sjećanja na taj logor i njegove žrtve.
Ako je htio obilježiti žrtve autoritarnih režima, Plenković se mogao pokloniti onima koje je ubila njegova stranka HDZ zato što su se protivili etničkom ratu između Hrvata i Srba, poput Josipa Reihl-Kira ili Milana Krivokuće. Ubojstva ovih mirotvoraca organizirali su ljudi koji su još uvijek Plenkovićevi najbliži suradnici. Kako to da se ovaj „hrabri suočivač s prošlošću“ nikako ne uspijeva suočiti s ovime?
Njegov licemjerni i morbidni posjet Golom zapravo je samo dio antikomunističke kampanje, ništa različit od pokapanja nacističkih vojnika s vojnim počastima, što su radili proteklih godina. Njime se ne „ispravljaju“ nikakve povijesne nepravde nego pokušava zacementirati ovaj cijeli društveno-politički sistem nepravde lažući o njegovoj jedinoj alternativi – komunizmu.
Ne čudi nas previše da su podršku Plenkoviću dali i iz njemačkog Friedrich Ebert Stiftunga, nazvanog po ubojici poznatih komunističkih teoretičara i lidera Rosi Luxemburg i Karlu Liebknechtu. Aktivnosti kriminaliziranja komunizma preko kostiju komunista služe ne samo tome da se sakriju povijesni zločini protiv demokrata i revolucionarna, nego i obrani aktualni režim utemeljen na svakodnevnom zločinu protiv radničke klase.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 