Iako to nije bilo odmah jasno, sada znamo da je prije tjedan dana u Zagrebu izveden teroristički napad. Počinitelj je bio mladi ekstremni desničar izravno povezan sa strankom Miroslava Škore čiji su predstavnici posljednjih dana opravdavali napad. Cilj su bile zgrade Vlade i Sabora, ali unatoč dugotrajnoj rafalnoj paljbi igrom slučaja nije stradao nitko od civila dok je samo jedan policajac ranjen.
Iako je politika ove vlade barem jednako antiradnička kao i ona njezinih prethodnika, to nije ono što je potaknulo napadača. Napadač je bio revoltiran činjenicom da je vladajući HDZ na trenutak prestao sve svoje političke poteze pravdati huškanjem protiv Srba, kao što su činili zadnjih 30 godina.
To, naravno, nije slučajno. Na isti način aktualnu vladu napada i stranka Miroslava Škore, koja je u osnovi odmetnuta frakcija HDZ-a, sastavljena od onih koji su ispali iz najvišeg ešalona u kojem se dijele pozicije i izvlači javni novac. Škorini aktivisti izravno su i dugotrajno radili na radikalizaciji napadača koji je naposljetku izveo teroristički napad. Iako inače redovito prijete nasiljem, „škoristi“ vjerojatno ipak nisu očekivali da će se desiti ovako nešto.
Desničarske prijetnje državnim udarom nisu novost. Od 2000. naovamo svaki put kad bi jedna od kriminalnih frakcija ispala iz podjele plijena organizirala bi prijetnje nasiljem i pozive na puč. Puč međutim nikada nije organiziran. Domaće vladajuće klike dobro znaju koja su im ograničenja i da iznad šefa postoji drugi šef, odnosno imperijalističke sile koje na takve pučeve ne bi gledale blagonaklono.
Premijer Plenković došao je na vlast u osnovi istim metodama. Na šovinističko nasilje koje se nastavilo uglavnom nije reagirao. Sve dok mu nije počelo gorjeti pod guzicom. Aktualne najave borbe protiv ekstremizma služe samo tome da zaštite vladajuću frakciju HDZ-a od gubitničke frakcije HDZ-a. Premijer je gledao i gledat će i dalje skršenih ruku dok se razbijaju tuđe glave, ali će zato proglašavati izvanredno stanje kad mu netko uputi prijeteću poruku.
Što se tiče gubitničke Škorine frakcije, oni će i dalje pokušavati socijalno nezadovoljstvo preusmjeriti u progon Srba, pedera itd… i podršku svojim poslovno-kriminalnim interesima. U njihovim planovima, blesavi klinci koji se igraju Breivika samo su pijuni za punjenje vlastitih džepova i servisiranje interesa svojih kriminalnih šefova. Ova borba dviju bandi kriminalaca sasvim je slučajno nakratko postala oružana, ali sigurni smo da njima ni takva ne bi smetala dok god bi mi plaćali njezinu cijenu.
Mi smo već dugo u ovom začaranom krugu smjene loših i gorih vladara. Rješenje ove situacije doći će samo iz nekog velikog i radikalnog događaja koji neće biti imbecilna pucnjava po Markovom trgu i samoubojstvo. On će biti kulminacija borbe za demokraciju u kojom nema šefova koji od nas prave mete kako bi nas lakše pljačkali.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 