Od Ararata do Palestine, od Turske do Rojave: jedan armenski život posvećen revoluciji

Svjetski mediji već danima bruje o sukobima na Kavkazu, koji prijete da prerastu u novi rat između Armenije i Azerbajdžana. Nama na Balkanu sukob između te dvije zemlje i ta dva naroda zvuči i previše poznato. Nekad potpuno izmiješani, Armenci i Azerbajdžanci već desetljećima ratuju oko razgraničenja. Te ratove zbog svojih interesa redovito potpiruju strane sile.

Najviše od svih Turska. Ta zemlja ima s Armencima duge „nerazriješene račune“. Armenci su nekada činili jednu od najvećih etničkih skupina u bivšem Osmanskom Carstvu. Početkom 20. stoljeća u velikoj su državnoj kampanji gotovo istrebljeni na teritoriju današnje Turske. Ovaj svoj zločin turska država ni danas ne priznaje, a mržnja prema Armencima i dalje je važan element turskog nacionalizma.

Turska je uz to i ključni podupiratelj i poticatelj Azerbajdžana u ratu protiv Armenije. Baš kao i Turska, Azerbajdžan je turkijska zemlja i turski diktator Erdoğan sanja da će od nje napraviti jednu od ispostava svojeg novog turskog carstva. Šovinizam prema Armencima tu se miješa sa imperijalnim fantazijama diktatora i potpiruje plamen rata.

Revolucionar

Aktualne napetosti i nova kampanja turske države protiv Armenaca nama je prilika da se podsjetimo biografije jednog Armenca koji je svoj život posvetio borbi protiv šovinističkog i islamističkog režima u Ankari i za Bliski istok na kojem će svi narodi živjeti ravnopravno. Zvao se Nubar Ozanyan. Rodio se 1956. u armenskoj obitelji u Turskoj. Poginuo je prije tri godine boreći se protiv tzv. Islamske države u Siriji.

Odrastajući u Turskoj, Nubar je kao i svi Armenci bio svjestan neprijateljstva turske države prema njegovom narodu. Osjećaj potlačenosti, i nacionalne i klasne (bio je iz siromašne seljačke obitelji) u ranoj su ga mladosti gurnuli prema revolucionarnom pokretu. Uključio se u Komunističku partiju Turske/marksista-lenjinista i toj je organizaciji, i cilju revolucije, potpuno posvetio punih 40 godina svog života.

Nakon državnog udara u kojem su tisuće ljevičara ubijene, Nubar je izbjegao u Francusku, gdje živi brojna armenska dijaspora. Ali život u egzilu nije ga zadovoljavao, pa se pridružio gerilskoj organizaciji svoje partije. Vojna obuka odvela ga je u palestinski kamp, gdje su se obučavali mnogi revolucionari. Tamo se pridružio i borbi protiv izraelske okupacije, zbog čega ga svojim herojem smatraju i Palestinci.

Rojava

Kada je Turska početkom 1990-ih u Azerbajdžan poslala svoje nacionalističke paravojne skupine da se bore protiv Armenaca, Nubar je otišao tamo da im se suprotstavi. Nakon Kavkaza, vratio se u rodnu Tursku gdje je organizirao gerilu u buntovnoj regiji Dersim. Usput je postao jedan od glavnih organizatora i ideologa svoje partije. Vojno iskustvo pretvorilo ga je u jednog od ključnih instruktora kurdskih, turskih i mnogih drugih revolucionara.

Kao komunist iz Turske, Nubar je održavao bliske veze s kurdskim oslobodilačkim pokretom. Odlukom partije, na početku revolucije u Rojavi otišao je tamo da preuzme poziciju jednog od komandanata Međunarodnog slobodarskog bataljona. Tokom narednih godina naizmjenično je sudjelovao u borbama u Turskoj protiv tamošnjeg režima i u Siriji protiv tzv. Islamske države koju je podupirao turski režim.

Pao je 14. augusta 2017. u borbama za oslobođenje Rake, tadašnjeg „glavnog grada“ ISIL-a. Na njegovoj sahrani sudjelovale su tisuće ljudi. Prošle godine, grupa sirijskih Armenaca koji se bore u sastavu Sirijskih demokratskih snaga povezanih sa kurdskih pokretom svoju su brigadu nazvali po njemu, u čast i sjećanje na palog armenskog revolucionara.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: