Vladajuća klika u Hrvatskoj je usrana od straha, i to je najbolja domaća vijest zadnjih godina. Desila je jedna od onih situacija kada mase godinama gutaju najgora poniženja da bi onda jedna kap iznenada prelila čašu. Ta kap bilo je podsjećanje da se krugovi bogataša povezanih s vlastima nevjerojatno bogate na biznisu uvoza opasnog otpada koji onda nepropisno zakopavaju po zemlji. Kažemo „podsjećanje“, je ovo nije nikakvo otkriće: taj biznis model uvoza otrova funkcionira doslovno desetljećima, često na očigled svih. Ranije se uglavnom otrov zakopavao u krajevima u kojima žive ili su živjele manjine (Srbi, Romi), s kalkulacijom da će strukturni rasizam ublažiti revolt koji to može izazvati kod masa.
Stvar je sad pukla, uglavnom zbog Gospića, gdje se našlo više ljudi s dovoljno socijalnog kapitala da kažu da neće biti žrtve bogataškog trovanja i da svoj stav glasno podijele s ostatkom zemlje. Bijes u zemlji vidno raste, a i u različitim frakcijama buržoazije postoje značajne tenzije oko ovoga, pa je tema u centru međustranačkih prepucavanja. Gotovo paralelno s tim, došlo je do niza standardnih ljetnih požara, od kojih je uvjerljivo najgori bio onaj u okolici Omiša, u kojem je poginula radnica iz Kotor Varoša, a velik broj ljudi je ozlijeđen. Ni u ovoj katastrofi naravno nema ništa „prirodno“. Osim što sustav uzbunjivanja nije funkcionirao, i izbijanje požara olakšalo je mešetarenje buržoazije sa zemljištem, prije svega zbog unosne trgovine emisijama CO2 unutar EU.
To što su njihovi glavni modeli bogaćenja doveli do takvih potencijalnih i stvarnih katastrofa potaknulo je vladajuću klasu da pod svojom guzicom počne osluškivati zveckanja kuke i motike. Ali nisu, dakako, od svega digli ruke, nego su pribjegli svojoj najstarijoj i zapravo jedinoj finti – mržnji. Taman kad se klupko pljačke koja olakšava požare i truje ljude počelo odmotavati, „služba“ je svojim pulenima po medijima počela poturati „dojave“ o hapšenjima Srba po Hrvatskoj zbog obavještajnih djelatnosti i terorizma. Hapšenje „srpskog hakera“ slabo se primilo u javnosti, ali je zato ono „srpskih piromana“ izazvalo ogromnu pažnju čuvara sistema po medijima koji su time danima prikrivali istinu o trovanju i paljenju koja provodi buržoazija.
Nitko od nas ne zna niti će ikada moći saznati stvarnu pozadinu ovih slučajeva, ali ono što znamo je da psi režima ulažu goleme napore da bi javnost otrovali šovinističkom mržnjom i panikom, a sve kako bi čuvali leđa svojim gazdama trovačima ljudi i palikućama. Špijunske igre u Hrvatskoj i Srbiji očekivano su iste i vjerojatno međusobno koordinirane. Realno, te dvije službe mogu se međusobno sukobljavati eventualno samo oko kontrole trasa šverca heroina ili nečeg takvog. Njihov jedini posao je da zajedno služe imperijalističke koljače i lokalne marionete imperijalističkih koljača koje zovemo „Vlade“. Koliko je ovaj kriminalni sistem doista stabilan ovisi o tome koliko će ljudi biti spremno zakačiti se na udicu službi, jednako u Hrvatskoj i Srbiji.
Jedan od testova bit će prosvjed u Zagrebu vezan uz trovanje u Gospiću, najavljen za 5. rujna. Vidimo se na ulicama!
Crvena akcija / Crvena inicijativa 