Srednjoškolke i srednjoškolci na ulicama Francuske već su dvadeset dana, praktički od početka školske godine. U velikom protestnom pokretu kakav nije zabilježen desetljećima, hiljade učenica i učenika, studentica i studenata, nastavnica i nastavnika, u stotinama gradova i mjesta, oslobodile su svoje institucije i svoje ulice. Njihovi zahtjevi su isključivo socijalni. Škole nemaju dovoljno nastavnika i pomoćnika i prenatrpane su, zgrade se raspadaju, nemaju grijanje ili klime, a država umjesto u kvalitetu ulaže samo u mehanizme discipliniranja koji ograničavaju djeci radničkog porijekla napredovanje.
Ovo je klasno pitanje. Pobuna se prvo razvila u tradicionalnim radničkim predgrađima Pariza, koji su već stoljećima epicentar socijalnih pobuna, a proširila se u slične kvartove u ostatku zemlje. Stanje u školama posljedica je desetljeća neoliberalne politike čiji cilj nije samo štednja na socijalnim servisima, nego i povećanje socijalnih nejednakosti, odnosno cementiranje radničke djece u nisko plaćenim poslovima. Zato je država nesposobna udovoljiti zahtjevima učenika. Niti jedna vlada nije spremna odustati od rata protiv radničke klase, koji je u ovom slučaju i rat protiv djece radničke klase.
Što je onda država učinila? Na učenike je poslala svu silu svog do zuba naoružanog represivnog aparata, na kojem se nikada nije „štedjelo“ i koji je uvijek zadnja linija obrane protiv pobune potlačenih. Preko pet hiljada učenica i učenika strpano je u zatvore francuskog buržoaskog režima, dvjestotinjak učenica i učenika teško je ozlijeđeno nakon policijskih batina ili policijskih eksplozivnih sredstava, a mnogi od njih imaju trajni invaliditet. Tome treba dodati i stotinjak nastavnika koji su stradali od policije pokušavajući zaštititi svoje učenike.
Osim policijskih pendreka i policijskih bombi protiv učenika su mobilizirane i policijske tastature. Režimski mediji u Francuskoj i drugdje pokušavaju kao problem predstaviti ne desetljeća zapostavljanja radničke djece, ne žandarska zvjerstva nad njima, nego činjenicu da su se pobunili. Dok im žandari razbijaju glave, a država i kapital oduzimaju budućnost, mediji pokušavaju učenike prikazati kao kriminalce. Istovremeno, fašistička internacionala, na čelu s Donaldom Trumpom, želi klasno pitanje pretvoriti u fantazirani „rasni rat“, pokušavajući podijeliti radničku klasu na „migrante“ i „domaće“.
Ukratko, cijeli truli sistem urotio se protiv radničke djece. Njihov pokret zato je budućnost čovječanstva. Živjela pobuna francuskih učenica i učenika!
