Država Srbija je pandemiju covid-19 doživela kao vojno-policijsku operaciju. Ne samo zbog jezika koji se koristi, ne samo zbog svojevrsnog državnog udara koji je izveden, već i po naporu da se striktno kontrolišu informacije koje izlaze u javnost. Pritisak vlasti na medije je svakodnevan, sada je u to uključena i policija sa sudstvom koje funkcionišu kao da je ratno stanje.
Disciplinovanje medija i čitave javnostije trebalo da bude pokriveno zabranom Vlade zdravstvenim ustanovama van Beograda da daju informacije o obolelima. To znači da bolnice u Novom Sadu, Nišu ili Kragujevcu ne smeju da daju izjave medijima iz Novog Sada, Niša ili Kragujevca, već se sve svodi na prenošenje saopštenja sa konferencija za novinare koju drže predstavnici Kriznih štabova ili vlasti. Ova odluka je privukla prveliku negativnu pažnju i izazvala otpor, pa je premijerka preuzela svu odgovornost za nju na sebe i najavila njeno ukidanje, ističući da na tome insistira Vučić, u pokušaju da i na ovaj način doprinese lažnom kultu lažne ličnosti. Pratićemo kliko će proči od najave do samog ukidanja, ali bez obzira na to da li će je stvarno ukinuti, teško je očekivati da će posle svega predstavnici lokalnih zdravstvenih centara bez odobrenja davati informacije lokalnim medijima.
Dana 1. aprila uhapšen je tridesetčetvorogodišnjak zbog širenja panike i lažnih vesti. On je, po tvrdnji policije, objavio tvit u kome je najavio uvođenje dvadesetčetvoročasovnog policijskog časa. Na društvenim mrežama koje su u okolnostima epidemijskog distanciranja jedini prostor za komunikaciju, niko još nije utvrdio o kom tvitu se radilo, jer je ionako čitava Srbija očekivala uvođenje te mere posle najave Aleksandra Vučića u koioj je izjavio da niko neće šetati nikuda. Slične najave mogle su se videti u režimskim tabloidima dan pre hapšenja.
Najnoviji slučaj je privođenje novinarke portala NovaS zbog teksta objavljenog u tom portalu u kome se kaže da se u Kliničkom centru Vojvodine suočavaju sa hroničnim nedostatkom osnovne opreme i potpuno haotičnim uslovima rada u vreme pandemije. Policija je došla, zaplenila laptop i dva mobilna telefona odvevši je bez objašnjenja. Protiv nje je podignuta krivična prijava zbog narušavanja ugleda KC Vojvodina.
Istovremeno, zaposlenima u KCV je zabranjeno davanje izjava medijima, a za strane dopisnike organizovan je striktno kontrolisani obilazak ove institucije kojom prilikom je pokazano kako navodno opreme ne nedostaje.
Pritisak javnosti koji je rezultirao tek najavom da će mere koje se odnose na medije biti ukinute, verovatno će pokušati da neutrališu kampanjama i ofanzivom propagandističkih servisa vlasti i Vučića lično.
Popularno nazvana borba protiv pandemije covid-19 je jedna stvar, a represija nad medijima i građanima zbog prenošenja reči predsednika – nešto sasvim drugo. Kao i uvek, u vremenu krize i ugroženosti sistema u kapitalizmu se poseže za fašističkim merama kao poslednjom linije odbrane. U svim okolnostima, pa i pandemijskim, ovakvim težnjama treba stati na kraj.