Ove godine Prvi maj obilježava se u teškoj situaciji pandemije u kojoj su uobičajne manifestacije otkazane. U većini zemalja (uključujući Srbiju i Hrvatsku) zabranjena su okupljanja na prosvjedima, iako vlade inače nemaju nikakvih problema s tim da se „okupljaju“ oni radnici koji i sad po halama rade za tuđi profit. Nemaju previše problema ni s tim da se okupljamo ako su neki vjerski praznici u pitanju. Glavno je da nije nešto što ugrožava sistem.
I dok smo mi zatvoreni bilo na svojim radnim mjestima bilo kod kuće, „neprijatelj ne spava“. Vlade i gazde već su razradili planove kako da nam otežaju život i kako da iz našeg znoja iscijede još malo vlastitog blagostanja. Pandemija je mnogima poslužila kao izgovor za pogoršanje radničkih prava i oduzimanje javnih sredstava koji su proizveli radnici da bi se napunili pohlepni privatni džepovi. To je klasni rat koji se vodi protiv nas čak i u situaciji kada strahujemo za vlastiti život.
A to je rat za koji očito uopće nismo bili spremni. Čak i ako ne možemo dati pravi odgovor u ovoj situaciji, moramo sebi obećati jednu stvar: da će nam ubuduće svaki dan biti dan radničke borbe i da ćemo propušteni Prvi maj pošteno nadoknaditi.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 