KOMENTAR
svaki naš glas koji čujete
sa ulice iz čajdžinica
svaki pokret koji snimite
svojim kamerama dronovima
onaj šapat koji čujete za
svojih košmarnih snova
ona pesma koja se odbija
od kamenog zida svaka
iskra iz oka našeg crvenog
onaj vrisak pod čizmom nepravde
i škrgut svakog zuba
ona radost iz planinskog vetra
koji donosi mirise slobode
onaj prst uperen ka čelu
nepravde i sile
ova pesnica što podupire nebo
sve je to naš komentar
koji ne možete ubiti
— Nenad Glišić

PUPOLJCI
Pupoljci
Puni strasti i nedozrelosti
Gledaju nebo
Levitiraju večito između svetova
Uzdižu i dišu
Svoje duge glasove vijore
Vijore, vijore, vijore da izbore!
Da izbore za svoju lepotu
Za svoj miris
Za svoj mir
I nose čitavu krošnju
Ovog sveta koji gleda naopako
Da skroje nove haljine
I odenu zime duša
Da probude duhove šuma
Duhove proleća
Da užare sunce u svoje grudi
I udahnu svakom plodu
Dah muzike
Koja će ritmom voditi
Uvek napred
Uvek korak dalje
I svaki zametak koji klija
Ostavlja trag za sobom
I zato, pupoljci,
Rastite dalje!
Za večne slobode
Grlite nebo
Da seme klija kako bi pupoljci dali plod
I da plod cveta kako bi seme palo i stvorilo klice
I klice će uvek zametnuti dalje
Dok slobodno gledamo u neba
Noge su nam hladne
I srca žustra
Da naše BIĆE
Postane naše JESTE
I da uvek ponosno gledamo u korenje
I voda će kliziti niz tkivo
Da hrani izdanak
Svaki put korak bliže nebu
Svaki put kotak bliže idealu
Svaki korak
Bliže
Slobodi.

WHEN SILENCES ARE NOT PROTECTING YOU
When silences
Are threatening to tear you up
To eat your smile
Your voice
Your touch
Day by day
Silences
Deeper and deeper
Month by month
Silences
More cruel than ever
Year after year
But you smile
You move the burning spears
But you sing
The birds fly all over the world
You touch
Each of their hearts
Day by month by year
Because comrades hearts beat like one.
— Olga Dragaš