Gdje su sankcije, gdje je intervencija?

Prošle godine šačica bogataških plaćenika, koje je obučavala CIA, pojavila se u zapadnim medijima da proglase kako su svrgnuli vlast u Venezueli. Iako nisu imali gotovo nikakvu potporu u zemlji, na Zapadu su prikazani kao masovna narodna demokratska revolucija. Vlade većine zapadnih zemalja odmah su ih priznali kao vlast, a onda su im i pomogli tako da su protuzakonito oduzeli sredstva (tj. opljačkali) službenu vlast. Malo je falilo i da se SAD upuste u samoubilačku vojnu operaciju kojom bi okupirale zemlju i na vlast postavile svoje marionete.

S druge strane, ovih dana milijuni ljudi sudjeluju u jednom od najvećih socijalnih ustanaka u povijesti SAD-a. Pobunjeni su uglavnom potomci robova i siromašni radnici koji su izgradili tu zemlju. Ni nakon više stoljeća američka ih država ne može prihvatiti kao ravnopravne. Dapače, razlog zašto su te rijeke ljudi na ulici je taj što ih država i njezin represivni aparat masovno i nekažnjeno ubija. A kako taj gigantski demokratski pokret prikazuju vlade i mediji: ne kao pobunu rasno diskriminiranih za obranu svojih života, nego kao nerede i pljačku.

Zvuči čudno, zar ne? Pa Evropska Unija često podržava prosvjede u stranim zemljama, uvodi sankcije, smjenjuje režime, provodi vojne intervencije. Nekad (kao u Boliviji) podržava čak i vojnu huntu sve kako bi „spasila demokraciju“. A sada, kada doista svjedoči masovnom demokratskom pokretu i brutalnom rasističkom represivnom sistemu koji taj pokret guši u krvi i hapsi novinare koji o njemu izvještavaju, odjednom ne možemo čuti ništa od naših evropskih demokratskih šampiona.

S obzirom da se očito još nisu snašli, predlažemo nekoliko mjera koje bi EU odmah mogla učiniti u korist borbe za demokraciju. Sve su već ranije primjenjivane u drugim zemljama pa ne bi trebale biti problem:
1) Hitno uvesti vojne i ekonomske sankcije predstavnicima autoritarnog režima u SAD-u, uključujući i nacionalizaciju imovine tog režima dok god se tamo ne uspostavi demokracija. To inače EU radi svim svojim suparnicima, navodno isključivo zbog obrane demokracije.
2) Proglasiti Trumpa smijenjenim i kao privremenog predsjednika priznati nekog istaknutog disidenta. Predlažemo političkog zatvorenika iz Partije crnih pantera Mumiju Abu-Jamala, na primjer. On je nepravedno u zatvoru već skoro 40 godina.
3) Poslati oružje pobunjenicima. Hrvatska i Srbija su na nagovor SAD-a i EU-a već slale oružje u Siriju 2012., da bi ono na kraju bilo korišteno za genocid nad Kurdima, kršćanima i šijitima. Ima li boljeg načina da se iskupimo za to od slanja oružja stvarnim borcima za demokraciju?
4) Financirati mirovnu misiju koja će uspostaviti privremenu vladu sastavljenu od potlačenih grupa. Predlažemo da se mandat dodijeli Kubi i Venezueli koje već imaju iskustva u iskorjenjivanju rasnih i socijalnih nejednakosti pa bi njihova vojna uprava učinila puno dobroga.

S obzirom da je EU stup borbe protiv represivnih režima i za demokraciju, ne vidimo razloga da ne prihvati ove prijedloge. Osim ako je cijeli narativ Zapada o sebi kao borcu za demokraciju samo prozirni plašt koji slabo prekriva stvarnu politiku EU-a i SAD-a, koja ima svake veze s imperijalizmom i profitnim interesima kapitala, a baš nikakve s demokracijom.

Zatvoreno za komentare.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: