Zadnjih dana na vijestima ponavljaju kako nam se u užasu pandemije ukazuje svjetlu na kraju tunela. To svjetlo su obećavajući rezultati cjepiva/vakcina koje se paralelno razvijaju u nekoliko zemalja svijeta. Dobar dio država već je pojurio da naruči što više doza sredstva koje još nije ni testirano do kraja, a kamoli proizvedeno.
Narudžbe se vrše po „geopolitičkom ključu“, pa se ne kupuje ono što valja, nego ono što je gazda napravio. Hrvatska je tako naručila tzv. Oxford cjepivo, koje se sad pokazalo najproblematičnijim, ali kupnja nekog proizvedenog izvan kruga NATO-a naprosto nije bilo opcija.
To nije jedini problem sa šoping-manijom cjepiva. Dok se države guraju koja će prva otkupiti više doza nego što se može proizvesti, svi kao zaboravljaju da cijepljenje po nacionalnom ključu nema nikakvog smisla. Ako bogate zemlje puste da se virus širi među necijepljenim stanovništvom siromašnih zemalja, to samo znači da će mu dati priliku da mutira i učini cjepivo beskorisnim. Sebična rasistička logika na koju je naučen globalni Sjever i Zapad naprosto ne vrijedi u ovom slučaju.
A zašto neće biti dovoljno cjepiva i za siromašne? To manje ima veze s tim koliki su troškovi proizvodnje, a puno više s tim kako funkcionira globalna farmaceutska industrija. Proizvodnja lijekova i patenti čvrsto su u rukama privatnih kompanija koje imaju samo jedan motiv: zaraditi što više. To ih redovito stavlja u sukob s interesima čovječanstva za zdravljem.
Da stvar bude gora, istraživanja lijekova su preskupa da bi privatnom kapitalu bilo isplativo ulagati u to, pa se zato pouzdaju u državne subvencije za „Research & Development“. Drugim riječima, istraživanja se javno financiraju, ali patenti ostaju u privatnim rukama, da se na njima može zaraditi.
U ovom, kao i u gomili drugih slučajeva ta zarada je na štetu ne samo zdravlja nego i stotina tisuća ljudskih života. Ovaj sistem doslovno nas ubija i trebao bi nositi upozorenje: „kapitalizam šteti vašem zdravlju!“ i „kapitalizam ubija!“
Crvena akcija / Crvena inicijativa 