SAGA O FORMIRANJU PRIVREMENE VLADE U SRBIJI
Više od 6 meseci nakon održavanja parlamentarnih izbora u Srbiji, formirana je Vlada, bez dva ministra za sada. S obzirom na to da je poznato da će ova vlada trajati dve godine, kako je najavio predsednik države, ovoliko dugovlačenje sa njenim obrazovanjem jasno ukazuje na dubinu krize sistema koja se ogleda u Srbiji.
Stara koalicija sastavljena od naprednjačkog konglomerata i savez SPS-a sa Palmom pola godine pokušava da izbalansira strane interese i apetite domaće političke elite. Na kraju nisu uspeli posao da dovedu do kraja, već su dva mesta u Vladi koju su prethodno proširili ostavili upražnjenim.
Stara naprednjačka politička doktrina sastaji se u tome da oko sebe okupi što širi front političkih aktera, čak i kad joj to nije neophodno, ne bi li na taj način amortizovala otpor koji se na dnevnoj bazi javlja po raznim pitanjima, ekološkim, komunalnim, socijalnim i tako dalje.
U kakvoj god formi da se nalazi i koliko god trajala, očekuje se da njena politika sa jedne strane nastavi da balansira između apetita imperijalnih sila, kao i da se nastavi talas poskupljenja i povećavanja troškova života.
Ko god da je formirao vladu danas, nastavak haotičnih ratnih prilika je jedino što može da se očekuje. To znači da vladajuća klasa, u skladu sa svojim ideologijama koje koristi, očekuje da teret krize iznesu najpotlačeniji i najugroženiji delovi društva. Da bi obezbedila sabornost, nastaviće sa nacional-šovinističkom retorikom o kosovskom pitanju, jer je ono već decenijama oprobani recept za skretanje pažnje sa socijalnih pitanja, a istovremeno je i dobra maska za kriminalne poslove i pranje novca.
Dužnost svake progresivne osobe je da pruža otpor sistemu i njegovim vladama i politikama. Zadatak komunistkinja i komunista je da tu borbu organizuju i predvode.
IZJEŠTAJ S PROSVJEDA PEDAGOGINJA U HRVATSKOJ
Nekoliko tisuća radnica iz sektora predškolskog odgoja i obrazovanja, odgajateljica i tehničkog osoblja, prosvjedovalo je na glavnom zagrebačkom Trgu u subotu, 22. oktobra. Crvena ikonografija dominirala je prostorom, a dobra organizacija i dramaturgija prosvjeda kao i jasna kritika obrazovnih politika uz najava budućeg štrajka pokazala je da su odgajateljice konačno spremne javno govoriti o nagomilanim problemima s kojima se svakodnevno susreću.
Prosvjed je ujedno i rezultat njihovog višegodišnjeg samoorganiziranja na nacionalnom nivou u udrugu Sidro koja je bila glavni organizator prosvjeda uz snažnu podršku tri sindikata te nekoliko strukovnih udruga. Sidro već godinama upozorava na brojne anomalije vrtićkog sustava: sustavno kršenje državnog pedagoškog standarda, rad u neadekvatnim prostornim uvjetima (prilagođenim hodnicima, podrumima, tavanima), neplaćanje prekovremenog
rada, znatna preopterećenosti radnica i njihova zastrašivanja od strane ravnatelja u slučaju javne artikulacije nagomilanih problema, niske i nejednake plaća diljem zemlje, zapošljavanja nepedagoga, kronični nedostatak zaposlenika (nedostaje čak 5000 odgojitelja), i posljednje i najvažnije – sigurnost djece je ugrožena.
Situacija na terenu je zaista zastrašujuća, odgajateljice su doslovno prisiljene raditi u ilegalnim uvjetima. Primjera radi, umjesto maksimalno osmero djece u jasličkim skupinama tek jedna odgajateljica u smjeni brine se više od 35 mališana. “Ne bojimo se doći na Trg!”, “Počnite ulagati u ljude, a ne u zidove!”, “Ići ćemo u štrajk i otpor!,”, “ Znaš da je vrijeme je za promjene kad se ministar ponaša kao dijete, a dijete kao ministar!” samo su neke od parola koje su odzvanjale prosvjedom.
Desetljeća neulaganja u sustav ranog odgoja i obrazovanja, populističke politike upisivanja prekomjernog broja djece vrtiće naličje su neoliberalnih politika i tretmana prosvjete koja su nakon tri desetljeća sustav dovele pred kolaps. Mi podržavamo borba odgajateljica za adekvatne radne uvjete i promjenu načina financiranja vrtićkih ustanova s jasnim zahtjevom da se Ministarstvo znanosti i obrazovanja uključi u njihovo financiranje.
Njihova je borba i naša borba, zajedno za bolje sutra!
NOVI RAT U SENCI
U senci rata u Ukrajini, rađa se opasnost od nove američke intervencije na Haiti. Pre svega, neizabrano i prezreno rukovodstvo zemlje koje je instalirano da uguši pokret koji je aktivan od 2016. godine pozvalo je međunarodne faktore da uspostave red. Reč je o tradicionalno američkoj zoni interesa, koja je u toj zemlji do sada intervenisala više puta, od kojih tri puta u poslednjih 30 godina.
Posle svake od tih intervencija, stanje u društvu je bivalo gore nego ono koje im je prethodilo. Brojna kršenja ljudskih prava beležena su dok su se strane trupe navodno borile za humanitarne ciljeve.
I ovog puta humanitarna situacija uzima se kao izgovor za mogući napad: to su siromaštvo, nestabilnost i potencijalna epidemija kolere za koje dobar deo odgovornosti snose upravo oni faktori koji sada odlučuju o mogućoj vojnoj intervenciji. Oni su ti koji određuju ko drži vlast u devastiranoj zemlji, oni su ti koji propisuju njenu politiku i prioritete.
Licemerno je da najmoćnija zemlja sveta koja uprkos nagomilanoj moći nije u stanju da desetinama miliona svojih građana omogući izlaz iz duboke bede, koristi bedu koju stvara u drugim zemljama za nastavak svog nasilničkog pohoda.
Jedina zemlja koja bi imala pravo na humanitarnu ili sanitarnu intervencije na Haitiju jeste Kuba, koja je uprkos svim teškoćama pokazala da ume da se nosi baš sa tim problemima.
LINIJA: BILTEN SA SAMOORGANIZOVANOM DISTRIBUCIJOM
Tekstovi koje ste upravo pročitali dio su publikacije Crvene akcije / Crvene inicijative, komunističke grupe u Hrvatskoj i Srbiji. Osim online, ona izlazi i u štampanom obliku. Ali distribucija ovisi samo o članicama i simpatizerima. OVDJE možeš pronaći PDF publikacije. Isprintaj ga, crno-bijelo ili u boji, obostrano ili jednostrano, svejedno je. Daj ga nekome ko bi mogao biti zainteresiran ili ga zalijepi na oglasnu ploču na mjestu na kojem bi mogli biti zainteresiranih ljudi.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 