U Brazilu su održani predsednički izbori na kojima je, prema prvim rezultatima pobedio Lula da Silva. Lula i njegova politika nisu nepoznati – reč je o reformističkom političaru čiji su se dometi i ograničenja već pokazali.
Međutim, upravo završeni izbori sadrže u sebi potencijal za dalju polarizaciju ne samo u Brazilu ili na latinoameričkom prostoru, već u kontekstu sadašnje krize imperijalnog sistema može se odraziti i na svetskom nivou.
Šta karakteriše političku situaciju u Brazilu u ovom trenutku? Pre svega, Lulin protivkandidat, Žair Bolsonaro, na poziciju „predsednika Brazila“ došao je na izborima koji su bili prepuni neregularnosti, najviše zbog toga što su glavni protivkandidati bili onemogućeni da učestvuju na njima.
Reč je o starom karijernom političaru i pripadniku vojnih krugova, zagovorniku tržišnog fundamentalizma i takozvanih porodičnih vrednosti. Takođe, miljenik je američke politike. Njegov izbor bio je tumačen u ključu američke reakcije na niz izbornih pobeda reformističkih i socijaldemokratskih snaga širom kontinenta.
Tako su i ovi izbori dodatno opterećeni novim geopolitičkim sukobom SAD i Rusije. Verni američki saveznik Bolsonaro unapred je najavio da neće priznati rezultate ukoliko izgubi, jer, kako je izjavio, sumnja da će izbori biti namešteni. Izveštaji od očevidaca tokom izbornog dana govorili su obratno – da mnogim Lulinim pristalicama policija nije dozvoljavala glasanje. Uprkos tome, Lula je pobedio, ali sa malom razlikom od približno dva odsto.
Takav odnos snaga najverovatnije će se odraziti na dalju destabilizaciju brazilske politike. Bolsonarove pristalice su odmah po objavljivanju rezultata počele sa blokadama puteva pozivajući vojsku da izvrši puč. Ukoliko Lula uopšte uspe da preuzme vlast, za očekivati je dalje pritiske spolja, od američkih imperijalista, kao i iz samog aparata u kome Bolsonaro ima svoje saveznike koje je postavio za vreme svog predsednikovanja.
Socijademokratski pobednici izbora u nizu latinoameričkih zemalja do sada nisu doneli veći napredak za radne i potlačene slojeve stanovništva. Ali, baš ti najsiromašniji slojevi stanovništva tu politiku podržavaju i političari poput Lule u ovoj fazi izražavaju njihove težnje za promenom sistema. Te težnje su suprodstavljene interesima američkog imperijalizma koji se u Brazilu, kao i na čitavom kontinentu oslanja na najkonzervativnije vojne i crkvene krugove.
Lulina politika nije revolucionarna, ali jeste suprotstavljena zapadnom imperijalizmu. To njenu izbornu pobedu čini izrazom antiimperijalističkog raspoloženja. Ne treba sumnjati da će to raspoloženje morati odmah i da se pokaže, jer proimperijalne snage neće smanjiti intenzitet svog delovanja.