Nazim Hikmet, turski pisac, revolucionar i komunist, rođen je 1902. u Solunu. Iako aristokratskog porijekla, kao mladića su ga privukle socijalističke ideje zbog čega 1922. odlazi u Sovjetski Savez gdje ostaje više godina i upoznaje se s rezultatima Oktobarske revolucije, između ostalog i na polju kulture. Nakon povratka u Tursku kasnih 1920-ih djeluje na rubu legalnosti, objavljujući poeziju, prozu, dramska djela i osvrte u progresivnoj štampi. Često je osuđivan i zatvaran zbog simpatija prema komunizmu. Nakon izrazito teške političke osude na 15 godina robije 1938. godine Nazimu zdravlje propada, a njegovo oslobođenje postaje predmet međunarodne kampanje progresivnih kulturnih radnika. Unatoč zabranama njegove pjesme izrazito su popularne u narodu i mnoge su zadržale taj status do danas. Zahtjev za svojim oslobođenjem pojačava započinjanjem štrajka glađu u zatvoru 1950., kojem se priključuje velik broj obožavatelja. U strahu od širenja masovnog pokreta oko popularnog pjesnika režim ga pušta da se vrati u Moskvu, gdje umire 1963. Danas klasik turske književnosti, Nazim Hikmet je ujedno i jedan od najsnažnijih revolucionarnih simbola u Turskoj i Sjevernom Kurdistanu.
Ovom prilikom dijelimo zbirku njegovih pjesama „Pjesme i tamnice“, objavljenu na našem jeziku 1977. u Sarajevu.
Crvena akcija / Crvena inicijativa 