Zašto je sve počelo u Rusiji? Pisac Ilja Erenburg je odgovorio: "Možda zato što smo imali najviše srca a najmanje hleba". A Lenjin: "Upravo zato što je bila na granici između razvijenog Zapada i potlačenog i zaostalog Istoka". Ideje koje su pokrenute Oktobarskom revolucijom će odrediti tok kasnijih svetskih zbivanja: izgradnja društva bez klasne eksploatacije, dolazak na vlast radničke klase, koja je do tada uvek bila objekt a ne subjekt istorije, kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, planska organizacija privrede u interesu zajednice, uspostavljanje demokratije koja će se preneti i u proizvodnju, puno pravo svih naroda, uključujući i one u kolonijama, osuda svih pljačkaških ratova.
MEKSIČKA REVOLUCIJA
Vanustijano Karansa, budući predsednik Meksika: "Revolucija koja se pogađa ubija samu sebe".
PARISKA KOMUNA
Radnički Pariz sa svojom Komunom biće večito slavljen kao slavni preteča novog društva. Njegovi mučenici su večito živi u velikom srcu radničke klase. Njegove dželate istorija je već prikovala na onaj sramni stub sa kojeg ih ni sve molitve njihovih popova neće moći skinuti!
UVOD U PROLETERSKE REVOLUCIJE
Devedestih godina XX veka buržoaska propaganda proklamovala je kraj komunizma, poistovećujući sudbinu revolucionarnog pokreta sa sudbinom režima tzv. realnog socijalizma. Ali, za nešto više od jednog veka, od kada je proletarijat počeo politički i revolucionarno da se organizuje, isto to je proglašavano bar deset puta. Ispada da komunizam neprestano umire, ali da njegov bauk neprestano kruži, ne samo Evropom. U klasnom društvu se neprestano vodi klasna borba, dolazi do plima i oseka revolucionarnih pokreta i ideja, u zavisnosti od razvoja odnosa klasnih i političkih snaga.
Luj Altiser: LENJIN I FILOZOFIJA
U srcu marksističke teorije je jedna nauka: nauka sasvim osobita, ali ipak nauka. Ono novo što marksizam unosi u filozofiju, to je jedna nova praksa filozofije. Ta nova praksa filozofije može da izmeni filozofiju. I štaviše, da u granici svojih moći pomogne u izmeni sveta. Samo da pomogne, jer nisu teoretičari, naučnici ili filozofi, nisu čak ni "ljudi" ti koji čine istoriju, – već su to "mase", tj. klase združene u jednoj te istoj klasnoj borbi.
Antonio Gramši: PROBLEMI FILOZOFIJE I ISTORIJE
Ako se postavlja problem identifikovanja teorije i prakse, on se postavlja u ovom smislu: graditi na određenoj praksi jednu teoriju koja, podudarajući se i identifikujući s odlučujućim elementima same prakse, ubrzava istorijski proces u toku, čineći praksu homogenijom, doslednijom, delotvornijom u svim njenim elementima, odnosno jačajući je do maksimuma.
Antonio Gramši: NAŠ MARKS
Karl Marks nije za nas balavac koji kmeči u kolevci, ni bradati čovek koji plaši crkvenjake. On nije ni jedna od anegdotskih epizoda iz njegove biografije, ni jedan sjajni ili nespretni čin njegovog fizičkog bića. On je široki i smireni mozak koji misli, on je pojedinačni trenutak grozničavog vekovnog traganja koje čovečanstvo preduzima da bi postalo svesno svog postojanja i svoje budućnosti, da bi uhvatilo tajanstveni ritam istorije i odgonetnulo tajnu, da bi bilo jače u mišljenju i u delovanju.
Roza Luksemburg: MILICIJA I MILITARIZAM
Militarizam koji za društvo u celini predstavlja ekonomski potpuno apsurdno rasipanje ogromnih proizvodnih snaga, koji za radničku klasu znači snižavanje njenog životnog standarda u cilju njenog socijalnog porobljavanja, predstavlja za klasu kapitalista ekonomski najblistaviji, nezamenljiv način investiranja, kao društveno i politički najbolji oslonac njene klasne vladavine.
Vladimir Iljič Lenjin: APRILSKE TEZE
Marksizam zahteva od nas najprecizniju, objektivno proverljivu analizu odnosa klasa i konkretnih osobenosti svakog istorijskog momenta. Mi boljševici uvek smo nastojali da budemo verni tom zahtevu, koji je apsolutno obavezan s gledišta svakog naučnog fundiranja politike.

